Potreba ili pomodarstvo?

Piše: Dalibor Bubnjević

Neretko se može čuti da je Zrenjanin „mrtav grad“. Navedenu konstataciju pojedini sugrađani potkrepljuju brojnim argumentima. Vele da nam je centar bez ljudi, da se ne organizuju događaji itd. Potom kao pozitivan primer navode Novi Sad.
Otuda je tzv. glavni grad Vojvodine jedna od njihovih omiljenih destinacija. Da li je u pitanju potreba ili pomodarstvo?
Najpre, nejasno je zašto je gužva merilo živosti jedne sredine. Na primer, kadgod sam bio u Beču, saobraćaj je savršeno funkcionisao. Da li to znači da je glavni grad Austrije manje atraktivan nego, na primer, Beograd? Pre će biti da je odsustvo nekontrolisanih masa posledica dobre organizacije javnog transporta.
Predaleko smo otišli, vratimo se Zrenjaninu. Činjenica jeste da mnogi događaji neće biti dovoljno propraćeni. Međutim, u kojoj meri je to uslovljeno kvalitetom sadržaja. Uveren sam da ponuda umnogome doprinosi pozornosti publike. Brojni su primeri koji potvrđuju navedenu pretpostavku. Sala Kulturnog centra je bila prepuna kada je Stefan Milenković muzicirao sa ovdašnjom filharmonijom. Slično je bilo i na koncertima KUD „GIK Banat pionir“ i orkestra „Frenk Sinatra“.
Ukoliko bismo bili samokritični, onda bi trebalo prihvatiti da su Zrenjaninci ponekad inertni. Potrebno im je dosta vremena da postignu radnu temperaturu. Ako poradimo na vlastitoj angažovanosti, još mnogo čarolija se može desiti u srcu Banata!