Proveravaju se sumnje u kartelsko ponašanje naših vodećih banaka

dr Dejan Molnar,
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Određene aktivnosti banaka u Srbiji, kako izveštavaju mediji, ukazuju na moguće postojanje kartelskog ponašanja, odnosno da će sumnju u to preispitati i centralna banka.
Kakva je struktura bankarskog sektora u Srbiji, da li u njemu postoji odgovarajući stepen konkurencije, ima li osnova za sumnju o kartelskom ponašanju?
Oligopol je tržišna struktura u kojoj se dva ili više prodavaca koji prodaju isti ili veoma sličan proizvod susreću i takmiče na tržištu i gde je ulazak i izlazak sa tržišta (iz privredne grane) težak, dok sa druge strane postoji veliki broj, u ekonomskom smislu, malih kupaca. U slučaju oligopola pojavljuje se manji broj prodavaca (preduzeća) koji pojedinačno imaju značajniju tržišnu moć.
Kartel predstavlja oblik udruživanja na oligopolskom tržištu u formi džentlmenskog sporazuma ili pravno obavezujućih ugovora između konkurenata, najčešće o cenama proizvoda ili usluga. Time ova preduzeća praktično postaju monopol. Veću zaradu (profit) ostvaruju zahvaljujući svom dominantnom (monopolskom) tržišnom položaju i to najčešće diktiranjem uslova prodaje, monopolskim cenama i dr., a ne smanjenjem troškova i efikasnijim poslovanjem. Dogovor se lakše postiže kada postoji manji broj preduzeća, kada je proizvod homogeniji i kada su državni propisi „labaviji”.
Kartelsko ponašanje predstavlja kriminalno delo po većini antimonopolskih zakona u svetu. Pitanje kartela tretira se i u zakonodavstvu EU. Zabranjeni su svi sporazumi između preduzeća (bilo oni eksplicitni ili implicitni, tajni ili javni) koji za cilj ili kao posledicu imaju sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije unutar zajedničkog tržišta. Ipak, kršenja ovih odredbi i dalje su brojna, tako da u praksi postoji mnogo slučajeva kartelskog ponašanja.
Ukoliko se analiziraju tržišni udeli pojedinačnih banaka prema vrednosti kapitala, moglo bi se smatrati da prvih sedam banaka koje posluju na tržištu Srbije (Inteza, Unikredit, Rajfajzen, Komercijalna, AIK, Eurobanka i Socijete Ženeral) obrazuju oligopolističku tržišni strukturu. U pitanju bi bio takozvani labavi oligopol, u kome, po teorijskim pretpostavkama, šest do sedam preduzeća ostvaruje tržišno učešće od 70 do 80 procenata. Naime, pomenuti udeo je za sedam banaka 2016. godine iznosio nepunih 70 odsto. Slično tržišno učešće banke ostvaruju i kada je u pitanju neto poslovna aktiva (podaci NBS, stanje ažurirano na dan 19.07.2018.) – prvih osam banaka (na prethodni spisak dodata je Erste banka) ostvaruje učešće od 70,96 odsto. Iako stepen koncentracije nije zabrinjavajuće visok, čini se da nije bez osnova ideja da se u narednom periodu veća pažnja posveti ponašanju banaka na tržištu, a to spada u oblast regulative i kontrole.