Skener

Piše: Ljiljana Bailović

Za čekanje u redu potrebno je strpljenje, dobra volja (da ne udaviš sve oko sebe svojom mračnom nervozom), upornost, posvećenost cilju… Nekako mi se čini da ove nove generacije mladih ljudi koje stasavaju u poslednje dve decenije, ne razvijaju te veštine čekanja – koje smo mi, matoriji, morali da usavršimo devedesetih godina prošlog veka. Sad svi sve hoće odmah, bez dugih redova, hoće „na klik“ i gotovo, done… Ali, ne biva, za neke stvari potrebno je odvojiti vreme, i celo pre podne ako treba.
Na primer, kad se pokvari skener u bolnici. Šta ćeš, sedneš, pa čekaš (mada, obično nema dovoljno mesta za sedenje, izgleda da su čekaonice u zdravstvenim ustanovama redovno projektovane za manje čekača). Ko ume da gleda i sluša, da uočava i povezuje detalje… taj može u sebi, u svojoj uobrazilji, da sklopi profile ljudi sa kojima deli čekanje, svakodnevicu, grad, današnjicu… Do kraja čekanja to će se ispostaviti kao mali sociološki presek koji će upotpuniti vaše razumevanje vremena u kome živite. Eto, to je kvalitetno čekanje. Iz kojeg, uz odmerenu doradu, može da se izrodi živopisni scenario, ili kostur za roman, ili skica za… Taman kad sam, krišom, iz torbe izvukla olovku i notes da, ovlaš, zabeležim okrajke razgovora koji su se oko mene tiho vodili (da mi originalni izrazi ne iščile iz glave), sredovečna žena koja se, preko mog ramena, jadala nekom ko se, kako se činilo, doznavao u pravna i imovinska pitanja – pređe na Fejsbuk! To njoj treba: neko ko ume da stavlja na Fejsbuk, pa da ona njemu sve ispriča: kako joj osporavaju i vlasništvo, i pravo na stanovanje, i sve! – Treba da nađete nekog dobrog advokata, pa da se sa njim posavetujete, Fejsbuk vam neće ništa pomoći… – Hoće, hoće, neka čuje Vučić šta se radi narodu!…
U pravu je žena, ko drugi može da preseče nego Vučić, vidi ona to svakog dana na televiziji. A Vučiću ne promiče ništa što se piše po društvenim mrežama, tako će sigurno saznati i za njenu muku, zar ne?
Otprilike u tom momentu obavestili su nas da je skener popravljen. Razgovor je utihnuo, svi su naćulili uši da čuju kad će ih prozvati…