SREĆNA I BLAGOSLOVENA NOVA, 2020. GODINA GOSPODNjA

Mir Božji, Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!

Draga braćo i sestre, poštovani čitaoci,
u svetlosti predstojećeg velikog praznika Rođenja Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, sećamo se i veličanstvenog jubileja 800. godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve, koja je pod okriljem i u skladu sa težnjama srpske države prešla višestepeni razvojni put, čuvajući hrišćanske vrednosti, tradiciju i nacionalni identitet našeg naroda. Na tom putu je 1219. godina predstavljala osnovnu tačku obrta.
Po rečima jednog našeg savremenika „Sveti Sava je primer za uzor kako se organizuje i vodi jedna pomesna Crkva i zašto se postiže autokefalija. On je autokefaliju izvojevao na častan, zakonit, kanonski i bogoljubiv način” i takav razvoj doprinosio je jačanju srpske državne nezavisnosti i odgovarao je posebnim verskim i društvenim interesima i zahtevima Crkve. U zlatnom periodu Nemanjićke Srbije, Srpska pravoslavna crkva i država ostvarile su formulu prožimanja, tvoračke ideološke sprege i blagoslovene simfonije. Posle viševekovnih uspona, iskušenja i teških stradanja, danas živimo u vremenu kada Srpska pravoslavna crkva ima kvalitetne uslove za svoj molitveni, bogoslužbeni život, misionarski i dobrotvorni rad i delovanje, kroz versku nastavu u školama, plodnu izdavačku delatnost, restituciju crkvene imovine, obnovu starih i izgradnju mnogih novih hramova i parohijskih zdanja… Mi hrišćani, pravoslavci, svetosavci, pozvani smo da svojim vrlinskim životom i darovima ljubavi Božije, obogatimo i zagrlimo one kojima to nedostaje. Novorođeni Bogomladenac Hristos od nas očekuje da delima ljubavi svedočimo Jevanđelje Njegovo, da bi i nas, decu Njegovu zavoleli, kao što su i Njega, zbog njegovih vrlina i žrtve ljubavi, zavoleli svi narodi sveta. Ipak, veliki su naši gresi… gresi gordosti i samoljublja, gramzivosti i srebroljublja, bluda i pohote, prekomernog stomakougađanja, lenjosti, čamotinje, odsustva poverenja i ljubavi jednih prema drugima, i uglavnom ih olako shvatamo, ne mareći za njih, pa čak i ne primećujući ih. Gospod nas strpljivo čeka, trpi naša stradanja zbog kojih i naši bližnji stradaju, a koja proizilaze iz naših životnih promašaja i stranputica, u kojima često dotaknemo i dno, i u određenom trenutku nam se otvore oči, otvori srce i duša za poznanje istine, pravde i ljubavi, samo i jedino u blagoslovenom životu po njegovim svetim zapovestima, u ljubavi i delima milosrđa prema bližnjima i svima onima kojima je potrebna pomoć, uteha, lek, zagrljaj Božanske ljubavi, kroz svete tajne i naša divna sveta bogosluženja, u kojima, pripremajući se postom, ispovešću i molitvom, najpotpuniji prelepi susret sa živim Bogomladencom Hristom ostvarujemo na Svetoj Liturgiji u Svetom pričešću Telom i Krvlju Njegovom. Naš život ima dubokog smisla, utemeljenog u Gospodu, u Svetom Savi i svim našim svetim precima, i zato se trudimo da svedočimo taj duboki smisao i istinu, po rečima Svetog apostola Pavla „verom koja kroz ljubav dela”, verom koja čuva predanje naše Crkve, čuva našu tradiciju i uvek ujedinjuje i čuva u jedinstvu naš narod srpski, a kroz naše jedinstvo gradi jedinstvo i slogu sa drugima. Rođenje Hristovo nije događaj kojeg se mi danas sećamo i praznujemo ga kao davno prošli, nego ga praznujemo tako što učestvujemo u Njemu kroz topla osećanja pobožnosti i znanja naše vere, ali najlepše u zajednici sa našim bližnjima, u našim porodicama koje treba da budu oplemenjene i nadahnute dečijim smehom i božićnim pesmama radosti i ljubavi Božije.
Neka nam Gospod podari da u miru, zdravlju i radosti proslavimo Božić i nastupajuću Novu 2020. godinu Gospodnju, a Njemu, Bogu trojedinom, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, neka je slava i hvala u vekove vekova!
Sa blagoslovom njegovog preosveštenstva episkopa banatskog gospodina Nikanora, sveštenici Srpske pravoslavne crkvene opštine Zrenjanin