Svet u kome bih i ja živeo!
Piše: Dalibor Bubnjević
Nova godina, kuca na vratima… Čaše gore svi, čaše gore svi… Hajdemo zajedno, hajdemo veselo…
Ovih dana smo svedoci da mnogi nisu u raspoloženju za proslavu. Proganjaju ih aveti detinjstva ili nedavne prošlosti… Nejasno je zašto se neko boji mladih ljudi?! Reč je o najvitalnijem delu stanovništva. U Zrenjaninskoj gimnaziji smo svedoci brojnih njihovih uspeha.
Stiče se utisak da je problem u odlučnosti posmatrača! Do sada su srednjoškolci neretko korišćeni kao „ikebane“. Međutim, „događanja naroda“ u dvadeset prvom veku su nametnula nova pravila…Mladi su nam dali najbolji podstrek! Poručili su da je ovo njihovo vreme, pa samim tim moramo ih uvažavati. Ne pamte Tita, Slobu ili nekog trećeg! Žele pošten svet u kome mogu da vide svoju budućnost. Možda su idealisti, ali nisu budale. Saopštavaju javno sve ono što smo svi mi krili kao zablude mladosti.
Da li će uspeti u svom naumu? To niko ne zna…
Bitno je samo da veruju da su u pravu…
Šta vi o tome mislite?