Big ladies

Piše: Ljiljana Bailović

Glavnom ulicom uvek prolazim jednim okom gledajući izloge. Šta ću, višedecenijska navika: misli mogu biti na ko zna kojoj strani, ali to oko uvežbano motri izloženu ponudu: šta je na sniženju, šta su noviteti, a šta na rasprodaji – tek toliko da budem „u toku”. Može biti da se glavni šoping, u međuvremenu, preselio na kraj grada, u „Aviv park”, ali on mi nije na redovnoj dnevnoj ruti i moj potrošački refleks nekako ostade vezan za glavnu ulicu. Kao u vreme dok je postojala Robna kuća „Beograd”, nikako da prekoračim u ovaj 21. vek…
I tako mi je i taj novi „detalj” upao u oko, i pre nego što sam ga mentalno procesuirala: u glavnoj ulici osvanuo je izlog sa ponudom za „big ladies”, konfekcijski brojevi od 42 pa na više. Morala sam da se vratim nekoliko koraka unazad – da bacim koncentrisaniji pogled. Jeste, u izlogu su haljine, pantalone, bluzice… za krupne žene. I, da ne bi bilo zabune kod potrošača, svi ti odevni predmeti su na lutkama koje predstavljaju pozamašne dame, „oversize”. Da, piše da je reč o specijalizovanoj prodavnici, tu je i ime vlasnice (ovdašnje)…
Kad sam malo bolje razmislila, shvatila sam za šta mi se, zapravo, zakačio pogled. Pa, za debele lutke u izlogu! Prodavci su i do sada (kad im se ukaže prilika) u izlog stavljali obaveštenje kupcima: „Imamo velikih brojeva”, ali sve je to bilo izloženo na „standardnim”, gracilnim lutkama, koje više-manje imaju proporcije barbike. A sad su se, eto, pojavile i debele lutke!
Koliko moje pamćenje doseže, to je prvi put. Zakon ponude i potražnje kanda utiče i na čuvenu aranžersku estetiku. Sad samo još da se usklade cene sa našom kupovnom moći, pa da sekond-hendovi dobiju neku konkurenciju. Hoću da kažem da su tek sekond-hendovi, takoreći od početka 21. veka, najvernije pratili domaću tražnju: em su cene prihvatljive, em imaju (za razliku od Kineza) i odgovarajuće aša-binja brojeve…