BOJAN KOSTREŠ O „CRVENOJ LINIJI” LIGE SOCIJALDEMOKRATA VOJVODINE, REGIONALIZMU I MOGUĆIM POSTIZBORNIM KOALICIJAMA

Razlike su bogatstvo, one ne smeju biti prepreka za saradnju

Pre funkcije predsednika Skupštine Vojvodine (2004 – 2008), Bojan Kostreš bio je odbornik u Skupštini opštine Zrenjanina (1996 – 2000) i poslanik u Skupštini Srbije (2000—2003). Ponovo je izabran za narodnog poslanika u repubčkom parlamentu 2008. godine. Rođen 1974. u Zrenjaninu, Kostreš je prvi na listi Lige socijaldemokrata Vojvodine na predstojećim lokalnim izborima. Po zanimanju ekonomista, naš sagovornik uveren je da će stranka Nenada Čanka osvojiti dovoljno mandata da bi imenovala novog gradonačelnika Zrenjanina.
Kao dosledni protivnik autokratije Slobodana Miloševića, sa 22 godine bio je među odbornicima koji su se zabarikadirali u zrenjaninskoj Gradskoj kući, štiteći izbornu volju građana. Uoči narodnog revolta 5. oktobra 2000. godine, bio je privođen u policiju više od dvadeset puta.
Neobičan je i po tome što je sa suprugom Biljanom svio gnezdo u Tomaševcu, gde je preuredio pradedinu kuću.
U vreme kada se svi grabe makar za garsonjeru u gradu, odlučiti ste se na neobičan potez. Tome je prethodilo ozbiljno vaganje?
Opredelio sam se više prema srcu nego prema proračunu. Mislim da mnogi greše zato što izbegavaju život na selu. Grad nesumnnjivo ima svoje prednosti, ali život na selu je najpre dosta jeftiniji, a s druge strane mnogo opušteniji. Otkako sam se preselio, osim kada sam na putu, svaki put sam spavao u Tomaševcu. Volim da odlazim na Tamiš. Biti pored reke je nešto posebno. Žao mi je što je Begej ovakav kakav jeste, ali uveren sam da će se Zrenjanin vratiti na Begej i na Tisu.
A. B.
Opširnije u štampanom izdanju