BOJAN KOSTREŠ, PREDSEDNIK LIGE SOCIJALDEMOKRATA VOJVODINE (LSV)

Zrenjaninu su potrebne promene

Nakon 32 godine na čelu jedne od najdugovečnijih partija u našoj zemlji, osnivač Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak dobio je zamenu. Za predsednika je na Kongresu partije u decembru 2022. izabran Bojan Kostreš, šef odborničke grupe u Zrenjaninu. Osnovnu školu završio je u Ečki, a po zanimanju je diplomirani ekonomista.
Jedan je od inicijatora osnivanja odbora LSV-a u Zrenjaninu. U njegovoj biografiji se navodi da je krajem devedesetih i 2000. godine organizovao antirežimske demonstracije zbog čega je 15 puta privođen. U narednom periodu Kostreš je obavljao funkciju poslanika, a bio je i najmlađi predsednik Skupštine Vojvodine.

Nakon sve lošijih izbornih rezultata ligaša poslednjih godina (u Zrenjaninu sada imaju četiri mandata) i kritika zbog stupanja u tzv. komunalnu koaliciju sa naprednjacima u Novom Sadu, iz stranke su jesenas počeli da najavljuju promene. Novi lider Kostreš je poručio da LSV mora proći kroz neku vrstu pročišćenja, priznavši da je ulazak u koaliciju sa SNS-om na lokalu bio pogrešna procena.
– Ligu je potrebno modernizovati i približiti Vojvođanima, ali želimo da napravimo i savez sa svim drugim političkim snagama, koje se bore za evropske vrednosti, civilno društvo i levo-zelene politike. Vojvodini treba partner u Beogradu i drugim krajevima Srbije.
Koji će biti vaši osnovni ciljevi?
– Ostajemo na putu vrednosti koje baštinimo gotovo 33 godine. To su borba za kvalitetniji život Vojvođana, autonomiju, antifašizam, stvaranje modernog građanskog društva i ubrzano integrisanje u Evropsku uniju. Ne mirimo se sa centralizacijom. Nećemo zažmuriti na činjenicu da je zarada u Vojvodini za 20.000 dinara niža nego u prestonici i za pet odsto manja od prosečne u Srbiji. Sramno je da budžet Beograda bude za 97 milijardi dinara viši od pokrajinskog. Problem neispravne pijaće vode u Vojvodini mora da se reši. Nećemo ćutati ni na sramotno niske subvencije paorima, na rudnu rentu koju ruski vlasnik NIS-a plaća svega tri, a ne sedam odsto, kako kaže zakon.
Kako će se Vaše imenovanje odraziti na lokalnu politiku?
– Živim u Tomaševcu i to se neće promeniti. Zrenjanin je moj grad i sasvim sigurno je da ću mu i sada posvetiti puno pažnje. Podaci popisa su katastrofalni, izgubili smo više od 10 odsto stanovnika. Gradu je potrebna nova energija koja će ga podići iz učmalosti. Zrenjaninski odbor LSV uvek je bio njegova pokretačka sila. Kada smo bili deo vlasti, rađao se optimizam. Stvari su kretale na bolje, dolazili su investitori, otvarana su radna mesta. Sledeće godine su lokalni izbori. U Zrenjaninu se moraju dogoditi promene jer ga vodi nesposobna ekipa.
Da li će odbornici LSV-a nastaviti da bojkotuju Skupštinu, a da dobijaju primanja?
– Bojkot je jedan od osnovnih alata političkog delovanja. Kada vlast pogazi sve principe demokratije, izbegava da razgovara o problemima građana, odbija na desetine predloga opozicije, šta onda ostaje nego protest. Tako ukazujemo na činjenicu da je zrenjaninska Skupština postala servis za obavljanje naređenja. Odbornička grupa LSV od početka mandata redovno komunicira sa građanima. Nije posao odbornika samo da sedi na sednici, nego i da sluša birače. Koja je funkcija odbornika vlasti koji dođu na sednicu, glasaju protiv toga da Skupština čuje izveštaj o izgradnji fabrike vode, i ne progovore ništa o drugim problemima? Naravno, razgovaraćemo o mogućem povratku u Skupštinu.
Pratite propadanje železničke mreže u Pokrajini. Na tu temu poslali ste dopis resornom ministru Goranu Vesiću. Da li ste dobili odgovor?
– Vojvođanska železnica umire već 30 godina. Centralizacija države je učinila svoje. Održavaju se samo osnovni pravci, ostalo se zanemaruje. Hiljade građana Lukićeva, Orlovata, Tomaševca, Uzdina, Kovačice i drugih mesta koristilo je putnički železnički saobraćaj. Zamislite koliko je teško studentima, đacima, zaposlenima iz tih malih mesta da dođu do Beograda i Zrenjanina. Zato smo i pitali ministra hoće li, kao što je stigao u Novi Sad vozom, doći tako i u Zrenjanin. Za sada ćuti, jer zna da je to moguće samo teretnim vozom. Još je sramnije što je u Vojvodini počupano 435 kilometara pruga. Zrenjanin i Vršac više nisu spojeni prugom, a bili su preko 130 godina.

Miroslava Malbaški

Foto:LSV