Dani za darove

Piše: MILENA BEČEJAC
Na glavnom Trgu prošle nedelje počelo je postavljanje jelke, visoke 12 metara, koju će zrenjaninska deca ukrasiti za praznike. I, uopšte, oseća se praznična atmosfera – ukrašeni izlozi, humanitarne akcije prikupljanja paketića za zrenjaninsku decu čija pisma Deda Mraz ne čita. Ponosna sam kao Zrenjaninka na sve one koji organizuju ovakve akcije. Takvi su ovi dani, za darovanje i ljubav.
Baš sam u utorak pročitala vest da je i Vranje, posle Požege, odustalo od proslave Nove godine na trgu i novac usmerilo za lečenje bolesne dece… Zrenjaninska varijanta dočeka na Trgu je sa domaćim bendovima. To je skromna varijanta, a za sada ne vidim da je grad raskošno ukrašen. Nisu takva vremena da može da se rasipa, ovako ili onako. Dobro, znam, ima onih koji će reći kako je u Novom Sadu sve čarobno, „Zimski festival” na kome su, kao ukrasi na jelki, pevale naše „Žene mironosice” i oni koji su ih slušali kažu da su bile odlične, „Ledeno carstvo”, za NG Čola… A tek Beograd… Ah, šta se tamo sve sprema. Šta ćete. Imaju ljudi u ovim gradovima dobru vodu za piće, valjda su im i sve ulice dobro osvetljene, a ne samo centar, pa mogu i da blješte koliko hoće, a, opet, idu njima i naši novci…
Volela bih da posle dočeka Nove godine na trgu, novac namenjen nekim novim proslavama, bude usmeren onima kojima je potreban. Hleba i igara, leti, leti, pesmo moja mila i ostalo – neka ostane za neku drugu priliku. I neka nam dani, i ne samo ovi praznični, budu u duhu solidarnosti, razumevanja, neka nam svima bude dobro, i lepo, i neka bude sunca, posle snega i kiše… Jedan doček više ili manje, većini malo znači. A onima kojima to znači, e oni su, bogami, sebi već obezbedili neko dobro mestašce za doček, u Zrenjaninu, ali i van njega.