U SUSRET VASKRSU – ZNAČAJ I OBIČAJI VEZANI ZA PRAZNIK NAD PRAZNICIMA

Buđenje prirode i rađanje novog života

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici pripremaju se da u nedelju, 5. maja, proslave Uskrs, jedan od najznačajnijih datuma u kalendaru. Simbolizuje Hristovo vaskrsenje i pobedu života nad smrću i grehom. U njemu su satkani ljubav, lepota, radost i praštanje – najvažnije hrišćanske vrline. Svojim životom Spasitelj je postavio temelje naše vere. Zato je ovo praznik nad praznicima, ističe za naš list Branko Marković sveštenik iz Orlovata.
– Današnja vremena puna su iskušenja i zato je važno da svi pravoslavci učestvuju u bogosluženju tokom ovih dana. Potrebno je da se kao ljudi i braća pomirimo i oprostimo jedni drugima. Običaji se razlikuju od mesta do mesta. Ljudi Vaskrs obeležavaju na različite načine, a najvažnije od svega je da bude u krugu porodice. Domove toga dana krase i vaskršnja jaja – kaže otac Branko Marković.

JAJE – NAJPOZNATIJI SIMBOL
Prema rečima Markovića, praznična liturgija je posebna. U hramu je mnogo više vernika u odnosu na druge dane. Važno je da prisustvuju i mališani. Zato su Orlovaćani za njih predvideli posebne aktivnosti, jer je u poslednje vreme sve više mladih bračnih parova sa decom. To su crtanje, kucanje i potraga za jajima u porti hrama. Reč je o lepoj i dugoj tradiciji.
Etnološkinja zrenjaninskog Muzeja Branka Sikimić podseća da Uskrs pripada grupi pokretnih praznika i uvek pada u prvu nedelju posle punog meseca iza prolećne ravnodnevnice. Zanimljivo je da nije toliko bogat običajima u onoj meri u kojoj bi to odgovaralo njegovom značaju. Pretpostavljamo, veli Sikimić, da to proističe upravo iz njegove pokretljivosti.
– Najuočljivije obeležje jesu obojena jaja. U srpskoj narodnoj religiji tretirano je kao izvor života i simbol ljubavi. Zato se ljudi njima uzajamno daruju. Veruje se da pucanje ljuske prilikom kucanja simbolizuje Hristovo vaskrsenje i slomljenu ploču sa njegovog groba, ali i buđenje prirode i rađanje novog života. Kao znak poštovanja postojao je običaj da mladi bračni parovi nose kumu i svešteniku na dar ukrašena jaja i posebno umešene kolače – ispričala je Branka Sikimić.

LEPI OBIČAJI
Osvrnula se na tehniku, boje i načine na koje su šarana. Najrasprostranjenija je svakako crvena, mada su prisutne i druge nijanse. Nekada se dobijala od korena biljke broć, koja je potisnuta uvozom varzila iz Brazila. Žuta je nastajala od raznog lišća, kore i korenja, dok se zelena stvarala kuvanjem koprive ili spanaća. Mrku je davala orahovina, a farbala su se i u čađi. Najzastupljenija tehnika, priča naša sagovrnica, bila je batik odnosno crtanje voskom. Nanosio se posebnom alatkom poznatom kao šaralica. Na zagrejano jaje njome ili koncem natopljenim u vosak prave se razni motivi. Potom se spušta u farbu i kuva. Vosak spadne, a šare ostaju.
– Bojenje se odvija tokom cele Velike nedelje. S obzirom na to da je Veliki petak označen danom žalosti i povezan s raspećem i smrću Isusa Hrista, jaje je prihvaćeno kao simbol trajanja i pobede života nad smrću. Od druge polovine 20. veka to se čini uglavnom tada, ali u pojedinim porodicama počinje se od Velikog četvrtka, a završava Velikom subotom. U nekim selima Banata momci uveče na Uskrs okite prozore devojačkih kuća strukovima zelenog žita. To je bio znak da će im drugi dan dolaziti polivači. Takođe, mladići su i pred crkvu donosili posudu sa vodom i prskali one koje izlaze iz hrama, dajući im struk žita – ispričala je Branka Sikimić.

RADOST SVETKOVINE I U PORODICAMA
Vaskrs se i u većini domova iščekuje sa nestrpljenjem. Zbog toga kod nekih pripreme počinju i nekoliko nedelja ranije. Osim uobičajenog farbanja jaja sprema se i bogata trpeza. Poslednje nedelje ima najviše posla. Tada se ide u nabavku namirnica, a kuća se detaljno sređuje. To je razlog da svako od ukućana ima po neki zadatak, navodi Jasna Kovač iz Orlovata.
– Na Veliki petak obavezno spremam posnu hranu. Najčešće ribu i čorbu. Za one koji je ne vole bude pita s krompirom i salata. Jaja bojim u lukovinu. Subota je rezervisana za torte i sitne kolače. Na Vaskrs, pre liturgije, nosimo jaja i po neki slatkiš deci u komšiluku. Po povratku iz crkve postavljam ručak. Na stolu su domaća supa sa rezancima, rinflajš i pečenje. U poslepodnevnim satima dočekujemo rođake i prijatelje – ispričala je Jasna Kovač.

Milosava Mila Stašević, spisateljica, prisetila se detinjstva i proslave Uskrsa u rodnoj Hercegovini. Istakla je da su jaja farabana isključivo prirodnim bojama. Iz krajeva odakle dolazi postoji jedna zanimljiva biljka koja daje najlepšu crvenu boju i sjaj. To je broć. Raste na posebnim staništima i domaćice dobro znaju gde se može pronaći.

– Najlepše obojeno jaje se ostavlja da bude „čuvarkuća”, tokom cele godine, do sledećeg Uskrsa.
Subotom se pripremaju ostala jela: sarma, cicvara i pečenje, ali se služe sutradan. Prvo smo odlazili u crkvu, najčešće u Dobrićevo. Tamo pojedemo prvo jaje, a u povratku se okuplja porodica na zajednički ručak. Uskrsu se najviše raduju deca i takmiče čije će biti najjače. Smisao ovog najradosnijeg praznika se, između ostalog, ogleda u pozitivnom odnosu među ljudima. Najčešće je propraćen brojnim vrlinama, kao što su: ljubav, vera, nada, pravičnost, poštenje, darežljivost. Svaki Uskrs proveden u Hercegovini nosim duboko u svom srcu i duši i pokušavam da delić te radosti prenesem i u svoje sadašnje okruženje – kazala je Mila Stašević.

Miroslava Malbaški & Nikola Stanić