Darvin

Piše: Ljiljana Bailović
Peticiju da se u školskom sistemu Srbije preispita izučavanje teorije evolucije, i da joj se priduži kreacionistička teorija, potpisalo je 166 pojedinaca, i uputilo je skupštinskom Odboru za obrazovanje, Ministarstvu prosvete, Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, senatima univerziteta. U prvi mah objavljeno je da su to potpisi 166 akademika i intelektualaca, pa mi je malo laknulo kad je Akademija nauka demantovala da peticija odražava njen stav, kažu – „samo dva” potpisnika su njeni članovi. Ostali se valjda računaju u intelektualce.
A ovamo su, onomad, novine u Srbiji zgranuto pisale kako se u jednoj saveznoj američkoj državi pojavio zahtev da se iz nastavnog gradiva izbaci broj Pi, ili bar da se lepše zaokruži, da je deci lakše računati. Pa stvarno – ako je Bogu moguće da za šest dana stvori svet, što mu ne bi bilo moguće da taj isti svet prilagodi jednom zgodnijem broju Pi?! Hoću zapravo da kažem – ako u školsko obrazovanje uvedemo kreacionizam naporedo sa teorijom evolucije, zašto bi nam uopšte bila potrebna bilo koja nauka?! Bogu je sve moguće, zašto bi nam bio potreban bilo koji drugi odgovor… Da se razumemo, nemam ništa protiv religije. Moćna je religija. Čak mislim da je, može biti, čovek verujuće biće, kao što je i emotivno biće. Ali je i misleće biće, zato nije dobro brkati veru i obrazovanje – unositi teologiju u biologiju. Šta – dobićeš donekle jedno, a odnekle drugo – kentaura? Oduzećeš moć i veri i nauci: u veru ćeš uneti (naučnu) sumnju, a nauku ćeš zaustaviti u preispitivanju sveta. A možda to i jeste cilj – da se sve pobrka. I onda, kako reče tu skoro onaj teolog-geolog, gost u Marićevoj „Ćirilici”: čovekovo je da ćuti, obrađuje zemlju i rađa decu, kakve škole, kakve teorije, kakvi bakrači, sve su to samo smutnje. Opasno je decu zbunjivati znanjem.
Na kraju, posle nedelju dana, ipak jedna dobra vest: Ministarstvo prosvete neće se baviti peticijom za reviziju teorije evolucije.