Desilo se neizbežno?

Piše: dr Dejan Molnar
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Cene su u Srbiji nastavile da rastu i tokom marta 2022. godine – u poređenju sa istim mesecom prošle godine bile su veće za 9,1%. Visoka godišnja inflacija u martu 2022. beleži se i širom EU – u Francuskoj (5,1%), Austriji (6,7%), Italiji (7%), Nemačkoj (7,6%), Luksemburgu (7,9%), Belgiji (9,3%), Slovačkoj (9,5%), Španiji (9,8%), Holandiji (11,9%), Estoniji (14,8%). I u SAD je u istom intervalu došlo do rasta opšteg nivoa cena za čak 8,5% (što je najveća inflacija zabeležena u Americi još od decembra 1981. godine!).
Standardna „terapija” za rast cena je povećanje kamatnih stopa. Do sada su centralne banke izbegavale ovu meru, pravdajući se da je inflacija privremenog karaktera. Kamatne stope su još uvek na rekordno niskom nivou, kao rezultat ekspanzivne monetarne politike („jeftin novac”) iz prethodnog perioda, čiji je cilj bio podsticanje ekonomske aktivnosti. Kada su kamatne stope niske, krediti su povoljni, pa se građani i privreda rado i lako zadužuju kod banaka. Na bazi novih zajmova povećava se količina novca kojom građani i preduzeća raspolažu, raste tražnja/potrošnja, preduzeća više proizvode i zapošljavaju. U uslovima inflacije, rast kamatnih stopa se koristi sa ciljem da se ograniči raspoloživa količina novca u rukama građana, odnosno da se smanji tražnja na tržištu. Veće kamatne stope poskupljuju zajmove, stanovništvo i privreda ih manje koriste, te im se smanjuje platežna moć. Pristup „skupog novca” (restriktivna monetarna politika) ima za cilj da smanji pritisak na rast cena.
U međuvremenu je, izgleda, stiglo i „priznanje” da inflacija nije privremenog karaktera. Ono što je delovalo neizbežno – desilo se. Narodna banka Srbije je „poskupela novac” – podigla je referentnu kamatnu stopu, koja služi kao signal i osnova za kreiranje drugih kamatnih stopa koje važe za stanovništvo i privredu. Za sada je u pitanju blago povećanje, sa 1% na 1,5%. Veća stopa bi trebalo da izvuče višak dinara iz sistema i smanji pritisak na inflaciju (odnosno inflatorna očekivanja).
Međutim, kao i svaki lek, i ova mera može imati kontraindikacije. Dok se jedna „boljka leči” (inflacija), druga može da nastane (recesija). Ukoliko dođe do daljeg rasta kamatnih stopa i one trajnije opstanu na visokom nivou, to bi doprinelo smanjenju potrošnje i investicija, padu proizvodnje i zaposlenosti itd. Kao što teorija i predviđa – „umirivanje” inflacije vodi rastu nezaposlenosti. Kako stvari stoje, u narednom periodu će se birati između „lošeg i goreg”.
Međutim, daleko veći problem za građane i privredu u Srbiji bi mogao da nastane ukoliko Evropska centralna banka odluči da podigne svoju referentnu kamatnu stopu (EURIBOR), pošto će to značiti da poskupljuju svi krediti koji su vezani za evro (a takvih je u Srbiji najviše). To bi dovelo i do poskupljenja otplate našeg javnog duga, jer je 58% njegovog iznosa u evrima, a to znači da bi bilo mnogo manje novca za druge izdatke iz budžeta. Poslednje povećanje referentne kamatne stope na dinare ne bi trebalo značajnije da pogodi dužnike, jer je najveći deo privatnih i držvanih dugova izkazan u stranoj valuti i vezan je za kamatne stope na evro, a potom na dolar.