FILMOVI O STRADANJU NEMACA ZRENJANINCE NISU OSTAVILI RAVNODUŠNIM

Nema lekcije iz istorije koja je dovoljno daleko

Žrtve su u svakom sukobu neizbežne, ali su i najveća cena kojom se i najmanji okršaj plaća.Stradanja Srba, ali i manjinskih naroda nisu izostala ni u Banatu. Odmazdu su na svojoj koži osetili i Nemci koji su živeli na ovim prostorima.
Kulturni centar u saradnji sa Austrijskim kulturnim forumom iz Beograda nedavno je organizovao filmski i dijaloški program pod nazivom „Amnezija” posvećen istoriji nemačkog govornog stanovništva Vojvodine od 1941. do 1948. godine. Publici su prikazana dva dokumentarca: „Daleko od prošlosti” (Far from past) Nikol Felsterl (Nicole Foelsterl) i „Pripadnost” (Belonging) Tee Lukač. Nakon projekcija održana je diskusija publike sa rediteljkama o zaboravu, sećanju, patnji i krivici, zajedničkoj budućnosti i kulturi sećanja.
Ostvarenje „Pripadnost” je snimljeno 2020. i bavi se problemom kolektivne krivice vojvođanskih Nemaca posle Drugog svetskog rata.

PORODIČNE PRIČE O STRADANJU
Kako je objasnila rediteljka Tea Lukač, Nemci su se u Vojvodinu naselili krajem 17. veka. Vremenom su od došljaka postali starosedeoci i meštani. Međutim, Drugi svetski rat stavlja dotadašnje komšije na test i otkriva ono najbolje i najgore u ljudima, navodi rediteljka. Poraženi, kolektivno krivi, trag podunavskih Švaba će nestati. Ostale su samo stare porodične priče, koje kazuju potomci u filmu Tee Lukač.
Neke su rekonstruisali putem iznenada iskrslih dokumenata, a neke su iskopali duboko iz sećanja. Tako je jedna sagovornica nakon mnogo decenija postala svesna svog nemačkog porekla kada su joj došli stihovi na nemačkom koje je kao dete recitovala. Priče ovih ljudi prate slike banatskih pejzaža i arhitekture – tihih svedoka života jedne zajednice.
– Naš film poručuje da nema lekcije iz istorije koja je dovoljno daleko iza nas. Važno je da greške iz prošlosti ne ponavljamo kako bismo individualno i kao društvo napredovali – kazala je Lukač.
Nikol Felsterl je odmalena bila fascinirana životom bake i deke, stanovnika malog austrijskog sela, koji su mladost proveli u Banatu. Često im je postavljala pitanja, ali nije uvek dobijala odgovore. Vična kameri, godinama je snimala razgovore sa bakom, želeći da od zaborava sačuva priču o stradanjima koja je preživela.
Film „Daleko od prošlosti” traje 15 minuta i nastao je 2018. godine. Sadrži kolaž diskusija sa bakom u periodu od 1998. do 2017. godine.
– Ona nije želela o svemu da priča i trebalo mi je dosta vremena da joj priđem, da se opusti i govori pred kamerama. Što je bivala starija ta granica se sve više rušila. U filmu se teške porodične priče ne pričaju kao istorijske, već su asocijativne – rekla je Felsterl.

REAKCIJE ZRENJANINACA
Zanimljivo je bilo čuti priče naših sugrađana nakon projekcija. Robert Sabo, predsednik „Centra banatskih Švaba”, i jedan od sagovornika u ostvarenju „Pripadnost”, pohvalio je rad autorke. Ona je po njegovom mišljenju, sa svih strana sagledala sudbinu podunavskih Švaba.
– Problem sa kojim su se susretale brojne porodice, između ostalih i moja, jeste taj da su morale da kriju svoje nemačko poreklo. Tačnije, ko god je bio iz mešovitog braka isticao je pripadnost onoj drugoj nacionalnosti, u mom slučaju mađarskoj. Tek pre nekoliko godina, kada sam prelistavao staru porodičnu dokumentaciju došao sam do podataka o svojim korenima – nemačkim – ispričao je Sabo.

Razgovoru se priključio i Jaroslav Stevanov, turistički vodič, koji je govorio o multikulturalnosti, kao važnom obeležju ovih prostora. Podsetio je da je njegov deda bio Nemac, a baka Slovakinja. Običaji i tradicija oba naroda su nešto što pamti i na šta je ponosan.
– Moj deda Matija Bretšnajder (Matia Bretschneider) i baka Ana Hrubik su mi pričali o tim događajima iz Drugog svetskog rata i sa njima sam dobro upoznat. Deda je bio vrsni automehaničar i radio je svoj posao i za vreme okupacije i posle oslobođenja. Za svoj trud i zalaganje odlikovan je od tadašnjeg predsednika Josipa Broza Tita ordenom rada sa zlatnim vencem. Biti čovek je najvažnije, a to je moj deda bio.
Za vreme okupacije spasao je od vešanja više od 200 žitelja sela Aradca. Nikada mi nije pričao o tome. Za to sam saznao sasvim slučajno, od jedne žene. Skromnost, disciplina, odgovornost i humanost su bile njegove glavne osobine po kojima su ga mnogi zapamtili – rekao je Jaroslav Stevanov.
Milan Topalov iz Udruženja „Gros Bečkerek” zahvalio se autorkama filmova što su doprinele čuvanju sećanja na nemačku zajednicu, dodavši da mnogi njeni potomci o poreklu nisu mogli saznati u svojim porodicama.
Filmovi su se dopali i fotografu Pavlu Taborošiju, koji je autorkama uputio pozitivne komentare i za zanatsko-tehničke aspekte ovih ostvarenja.

M. Malbaški & M. Maričić

Foto: Privatna arhiva Jarosalva Stevanova