HAJNALKA GULJAŠ O NOVOJ IZLOŽBI, STVARALAŠTVU, RADU SA MLADIMA…

Razvijati kreativno razmišljanje kod dece je najvažnije

Asocijacija likovnih umetnika Zrenjanina (ALUZ) godinu je započela ambicioznim projektima, a svake druge nedelje sugrađani imaju prilike da uživaju u novoj izložbi. Predstavljaju se brojni gosti, ali najveću pažnju privlače radovi domaćih stvaralaca. Teme i tehnike koje koriste su raznovrsne. Kreću se od klasike do savremenih; od akvarela, grafike, kolaža, ilustracija do digitalnih medija.
Upravo je kolaž sredstvo izražavanja slikarke Hajnalke Guljaš, koja prvi put izlaže pred Zrenjanincima. Završila je Srednju školu za dizajn „Bogdan Šuput” u Novom Sadu, gde je i diplomirala na Akademiji umetnosti 1990. u klasi profesora Jovana Rakidžića. Kako je rekla, pored kolaža koristi olovku, akvarel i akril na platnu.
Izdvaja Jana Vermera, holandskog baroknog slikara, Edgara Dega, francuskog impresionistu, grafičara i vajara, Marka Rotka i Sandra Botičelija kao uzore. Predstavila se na brojnim kolektivnim postavkama, kao i na Likovnom konkursu Kulturnog centra „30h30”, Međunarodnoj postavci „Žene slikari” (Majdanpek), Susretima „Obojeni tonovi” (Palić), „Akvarelima malog formata” (Galerija SKC, Novi Beograd). Nastavnica je likovne kulture u Osnovnoj školi „Žarko Zrenjanin”.

Šta posetioci izložbe mogu da vide?
– Kolaži su više od decenije moja preokupacija. Nastali su u početku spontano, kao potreba da se igram obojenim papirima iz časopisa, kasnije kao skice i ideje za slikanje, a potom i u kombinaciji sa drugim tehnikama. Daju mi mogućnost da se slobodnije izrazim. Možda kao sećanje na detinjstvo, možda u nedostatku prostora i materijala za rad, ali svakako pružaju mi zadovoljstvo stvaranja. Uglavnom su na njima prisutni motivi cveta, ali samo kao polazište i simbol života, lepote, potrage za harmonijom.
Tu je i ravnca koja se prostire dokle doseže pogled. Slike iz štampe, isečci sa delovima teksta, bojama i teksturama daju jedan savremeni pristup motivima. Kada sam osetila da sam zaokružila celinu poželela sam da svoja dela predstavim mojim sugrađanima. Zaista sam srećna što je moja prva samostalna izložba baš u našem gradu i to u galeriji ALUZ-a čiji sam član.

Gde i u čemu pronalazite inspiraciju? Koje teme Vas zanimaju?
– Doživljaj trenutka je ono što me inspiriše od početka mog stvaralaštva. Ravnica koja me okružuje, zvuci prirode, jutarnja svežina, miris cvetova neverovatnih oblika. To je ostalo do danas, ali se trudim da to bude iskazano uvek na neki drugi način.
Kako gledate na Vaš pedagoški rad? Koliko je umetnost potrebna mladima, posebno danas kada je sve manje ima?
– Priliku da radim ovaj posao u početku sam prihvatila kao mogućnost da obezbedim sebi egzistenciju. Ubrzo sam shvatila da mi pruža kreativan razvoj. I ne samo meni, nego i svim mojim učenicima. To je proces koji je obostran. U osnovnoškolskom uzrastu je veoma važno da se razvija kreativno razmišljanje i veština izražavanja misli i osećanja likovnim sredstvima. Često se dešava da su đaci prezauzeti ostalim obavezama i nemaju dovoljno energije da iskorite vreme na času.
Mladi često traže uzore i imaju potrebu da koriste već gotova rešenja koja su im na dohvat ruke u svetu interneta. Zato ih treba hrabriti da te stvari koriste samo kao podsticaj.

Bili ste članica žirija na konkursima koje ALUZ organizuje. Kakve radove ste dobijali? Da li se među srednjoškolcima kriju budući slikari?
– U svakoj generaciji bude posebno nadarene dece koja imaju potrebu da se likovno izraze. Radovi koji su pristizali na konkurse, koje je organizovao Omladinski kutak ALUZ-a, su veoma raznovrsni, što je dobro. Neki i dalje žele da koriste tradicionalne tehnike, drugi se interesuju za moderne medije, strip, fotografiju, kompjutersku grafiku u čemu ih ovaj konkurs podržava. Tema je svevremeni portret, koji može uvek na nov način da se razume i predstavi u čemu su naši mladi veoma dobri.
Pratite li domaću kulturnu scenu? Da li biste nešto promenili?
– Kultura u gradu je zaista bogata i ima za svakoga ponešto. Imam utisak da sugrađani nisu obavešteni o tim događajima pravovremen. Možda i vreme dešavanja treba prilagoditi potrebama današnjeg čoveka, koji radi skoro ceo dan. Svakako bi bolja promocija i reklama o onome šta će se dešavati umesto izveštaja šta se već dogodilo, mogla da pomogne.

Miroslava Malbaški