KATARINA BARTOŠ DŽANSEN IZ ARADCA O SVOJIM IZBORIMA I KARIJERI

Isplatili su se rad i trud

Životni put Katarine Bartoš Džansen, rođene u Aradcu, bio je veoma zanimljiv: studirala je slovački jezik u Novom Sadu, zatim engleski u Slovačkoj, odakle je otišla u Sjedinjene Američke Države i tamo krenula ispočetka. Upisala je biohemiju, a postdoktorske studije je završila na prestižnom Oksfordu u Engleskoj 2017. godine. Izabrala je baš Englesku za taj deo obrazovanja jer je, kako je navela, osećala i nostalgiju prema Evropi, ali je bila i radoznala.
– Dok sam odrastala, vremena su bila turbulentna i nisam mogla da obiđem mesta u Evropi koja sam želela da vidim, pa sam to nadoknadila vremenom u Velikoj Britaniji. Kada sam 2015. otišla u Englesku, viza mi je trajala dve godine – napominje nekadašnja meštanka Aradca.
Nakon toga, odabrala je opciju da se vrati u Kolorado i da tamo dalje gradi karijeru u farmaceutskoj industriji.
– Drugačiji je način života u Evropi i SAD-u. Evropski je bolji za porodični život, ljudi imaju više dana godišnjeg odmora, više vremena za porodicu, ali moj muž je ostao u Koloradu da bi gradio svoju karijeru. Pritom, u Sjedinjenim Državama imam taj osećaj slobode koji se ne može opisati rečima. Kolorado je idealan za one koji vole prirodu i avanture i putovanja, a takvi smo moj muž i ja – objasnila je Katarina.
Dobila je posao u laboratoriji u „Lokso onkolodži”, koja pripada kompaniji „Eli Lili”.
– Moj posao je da pomognem naučnicima u drugim oblastima da pronađu nove lekove protiv raka. Konkretno, radimo na tome da razumemo kako mutacije u porodici belančevina, poznatim kao kinaze, uzrokuju rak.


Katarina je zadovoljna poslom koji je dobila, posebno što su u doba pandemije postigli sve ciljeve zacrtane na početku godine.
– Iako su uslovi bili sasvim drugačiji od onih na koje smo navikli i u kojima je poželjno raditi, uspeli smo u onome što smo očekivali. Koliko sam čula, u mnogim laboratorijama u državi nije bilo tako, neke su čak imale problem sa nabavkom osnovnih sredstava za rad, kao što su rukavice, jer je borba sa ovim virusom promenila prioritete. Kod nas je smanjen broj zaposlenih i radnih sati, ali su mnoge kolege dobrovoljno ostajale duže na poslu, ili čak radili vikendom bez slobodnih dana. Ali isplatilo se i to me raduje – dodaje Katarina sa osmehom.
Budući da je u Engleskoj živela u doba Bregzita, iz SAD-a je otišla pre Trampove vladavine, pa su razlike u društvu, kako je navela, primetne.
– Mi koji smo preživeli koškanja i ratove na Balkanu znamo koliko je nacionalizam opasan i kako politika ume da naškodi generacijama stanovništva. Ovde imamo problem sa radikalnim idejama, rasizmom, domaćim terorizmom i nacionalizmom i pandemija je samo pogoršala takvo stanje – ispričala je za naše novine.
Kada se vratila iz Evrope, ova naučnica je primetila veliki priliv stanovništva u Kolorado, što je uticalo na ekonomiju: kuće su skuplje, ima više automobila na drumovima, što čini put na posao dužim, ali postoji i veća konkurencija za posao.
Ipak, na pitanje da li je život danas bolji ili gori u Americi, nema dilemu:
– Meni je lakši. Sada imam platu koja mi omogućuje da putujem, živim kako volim i imam odličan posao. Posao u nauci me inspiriše i ispunjava, osećam se neverovatno, jer su se godine truda i raznih odricanja isplatile.

  • Retko dolazi u zavičaj, ali održava kontakte
    Katarina je sa svojim suprugom pre odlaska u Englesku posetila porodicu, rodbinu i prijatelje u Srbiji. Kaže da održava kontakte, ali da retko dolazi.
    – Aradac više nije onakav kakvog ga pamtim iz 80-ih godina prošlog veka. Volim da čujem šta rade meni dragi ljudi. Međutim, put iz Amerike je dug, a malo je slobodnih dana da bih mogla da stignem i da vidim moje i posetim zavičaj.

S. Kokavski