ISTRAŽIVALI SMO: ŠTA GRAD ZRENJANIN IMA DA PONUDI GOSTIMA I ŠTA JE TO ŠTO STRANCI I SUGRAĐANI KUPUJU U SUVENIRNICAMA

Turisti uvek traže nešto autentično

Još jedna turistička sezona je na izmaku, a koliko je pandemija kovida 19 uticala na brojnost posetilaca, ostaje tek da se vidi. Neizostavni detalji sa putovanja i boravka u drugim gradovima su suveniri koje sve češće donosimo dragim osobama, ali ih i čuvamo za uspomenu.
Istraživali smo šta Zrenjanin ima da ponudi turistima, i šta je to što stranci ali i naši sugrađani najčešće kupuju u suvenirnicama.
Prema rečima Milice Dalja Plepel, zaposlene u Turističko informativnom centru, ponuda je veoma šarolika, dostupna svačijem džepu i vrlo privlačna. Trenutno imaju oko 300 različitih vrsta suvenira, a najtraženije i najprodavanije su šolje sa motivima i znamenitostima Zrenjanina.
Tu su i uvek popularne majice sa raznim porukama i dezenima. Stranci žele da kupe flaše, čokanjčiće za rakiju, čuturice, čaše i čašice, podmetače. Mušterije neretko traže i hemijske olovke, autentične priveske, jastuke, nesesere, futrole. Veliko interesovanje vlada i za kecelje, krpe, torbe, satove, slanike.

LALA I SOSA SU NAŠ BREND
– U ponudi su i umetničke slike-minijature sa motivima grada ili naše divne ravnice, keramičke slike, stakleni ili ukrasi i predmeti od nekog drugog materijala. Figure Lale i Sose i tamburaša su naš brend i uvek su traženi. Pažnju turista privlače i slagalice (puzle), oslikani tanjiri, i uvek rado kupovani magneti. Razglednice, monografije i publikacije sa temama vezanim za naš grad, kao i plan/mapa Zrenjanina sve su traženije – objašnjava Milica Dalja Plepel i dodaje da zainteresovanima nude i poslovni program (rokovnike, beležnice, blokove, foto albume).
Zaposleni u Turističko informativnom centru rado, savetima, pomažu u odabiru proizvoda, bilo da su u pitanju pojedinci ili firme, domaći kupci ili stranci.
– Suveniri nisu samo uspomene sa putovanja. Često su namenjeni porodici, prijateljima, poslovnim saradnicima. Mušterije ih biraju i kao znak pažnje, rođendanski ili poklon za godišnjicu, proslavu, kada idu u posetu – kaže naša sagovornica.

PREDNOST LOKALNIM PROIZVOĐAČIMA
Kada je reč o prodajnim artiklima, nabavljaju se od registrovanih proizvođača iz cele Srbije, a prednost je data lokalnim izrađivačima ukrasnih i drugih predmeta.
– Suvenir je materijalizovana uspomena. Pri biranju prvenstveno vodimo računa o njegovom kvalitetu, pedantnosti u izradi, prikladnoj ceni. Motivi su u većoj meri Grad Zrenjanin sa okolinom, zatim Banat, Vojvodina i Srbija. Negujemo i kulturu pisma, i tekstove koje štampamo radimo i na ćirilici i na latinici, kao i na jezicima nacionalnih manjina koje žive na teritoriji Grada – ističe sagovornica.
Turistička organizacija je oktobra 2005. otvorila Turističko informativni centar, u čijem sklopu je i prodavnica u samom centru grada. Na taj način onima koji dolaze u Zrenjanin olakšano je da dođu do potrebnih informacija, kataloga, mapa, brošura, flajera, programa za manifestacije.
Bogatu ponudu ima i suvenirnica Narodnog muzeja, koja se nekada nalazila unutar same zgrade, u dosta svedenijem izdanju, i skromnijim asortimanom. Zbog velikog interesovanja stvorena je potreba za proširenjem ove delatnosti.

BOGATA MUZEJSKA PONUDA
Njihov glavni adut su brojni artikli rađeni po uzoru na predmete koji se čuvaju u muzejskim zbirkama (poput replika sarmatskog nakita ili reprodukcija slika iz zbirke likovne umetnosti).
– Ornamentika na njima inspirisana je bogatim kulturno-istorijskim nasleđem srednjeg Banata čiju regiju Muzej pokriva svojim naučno-istraživačkim radom. Nudimo i veliki broj kataloga koji tematski obrađuju segmente stalne postavke ili su nastali povodom izložbi koje su u prethodnom periodu priređivane u Muzeju. Usled epidemije tokom prošle godine, izostale su posete đačkih ekskurzija, samim tim posledice je pretrpela i suvenirnica. U poslednjih nekoliko meseci trudimo se da znatno proširimo ponudu. Za sada sarađujmo sa štamparijama „Diginet” i „MFC”, a u planu su i saradnje sa srednjobanatskim udruženjima žena čije rukotvorine želimo da uvrstimo u našu ponudu – rekao je Siniša Onjin, v.d. direktora Muzeja.


Dragana Erski Tamburić i Smiljka Rašeta, zaposlene u muzejskoj suvenirnici, prenele su nam svoja iskustva i objasnile koji proizvodi se najčešće kupuju. Kažu da prate savremene trendove i trude se da ne zaostaju za drugim muzejima. Nameravaju i da upotpune ponudu.
– Stranci uvek traže nešto autentično, što asocira na ovo podneblje. Trenutno su najaktuelnije kuvarice (nazidnice). Preko njih su žene na duhovit i šaljiv način slale poruke i svoje viđenje svakodnevice, koje je i danas aktuelno.
Magneti su uvek popularni, a tu su i razglednice, posebno starog Zrenjanina, kojima se narod, sa nostalgijom, sve više vraća. Imamo šolje, kecelje, ogledalca, blokčiće sa olovkama, kačkete, podloge za kompjuterski miš, podmetače, mirisne sveće, priveske za ključeve, slagalice – priča Dragana Erski Tamburić.
Smiljka Rašeta kaže da joj početak rada u suvenirnici nije bio lak, a da je trenutna situacija dosta uticala i da je u prethodnom periodu posetilaca bilo dosta manje. Iz ponude izdvaja termose za kafu sa vojvođanskim motivima i šarama koji su pravi hit i trend ove sezone.
Štamparija „Diginet” je izrađivala interesantne suvenire „Lala i Sosa”. Svoju ponudu je zbog trenutne situacije preselila na društvene mreže, te svi zainteresovani aktikle mogu poručiti na sajtu firme.
Ističu dobru saradnju sa Muzejom, Gradom, Turističkom organizacijom a svoje proizvode plasiraju i van loklanih okvira.

 


  • VLADO DAŠIĆ: ZRENJANIN NEMA PREPOZNATLJIV SUVENIR
    – Neshvatljivo je da Zrenjanin nema svoj suvenir, odabran, urađen i plasiran u javnost kao proizvod koji će sabrati sve ono po čemu se može i prepoznati. Šarenilo svakojakih artikala, koji nose naziv grada, i koji ponekada zadovolje želju i uspomenu na boravak ponekog turiste, nije ono što treba i što Zrenjanin zaslužuje – ističe Vlado Dašić, turistički radnik i vlasnik agencije „Karavan”.
    Smatra da je suvenir jednoga grada proizvod preko koga njegov vlasnik može mnogo toga videti, pročitati, saznati i odneti sa sobom pored uspomene i jedno autentično saznanje.
    – U njemu se mogu pokazivati najjači pokazatelji o jednom gradu, pa bilo da je on turističko mesto, industrijski centar, istorijsko jezgro, umetnički prostor ili bilo koja druga osnova razvoja jednog mesta. Zato služi posebno formirana komisija čiji će članovi pokušati da pokažu snagu i jačinu njihove delatnosti, a koju treba preneti u suvenir i širiti dalje po novim prostorima i državama. Suvenir je slika svih nas, građana Zrenjanina, koja je spojena u jednu sliku – kaže prvi čovek Karavana.

  • NE KORISTIMO ONO ŠTO IMAMO
    – Fotografija kao suvenir, odnosno uspomena sa turističkog putovanja je kod nas nedovoljno iskorišćena – smatra Jovan Drndak Njegović, direktor Fotografskog dokumentacionog centra u Zrenjaninu. Jedan od razloga je, navodi, odnos društva prema njoj i kulturnom nasleđu.
    – Često se vidi neujednačen kvalitet fotografija, pa one bivaju mutne na magnetima ili šoljama, dok je foto-monografija, postera i autorskih fotografija Grada malo ili ih uopšte nema. Kao suveniri nisu samo savremene fotografije nego i kvalitetne reprodukcije starih koje predstavljaju istoriju grada. Fotografski dokumentacioni centar je nastojao, i nastoji, da ukaže na potrebu vrednovanja fotografije kao kulturnog dobra, ali i sredstva za promociju grada – kaže fotograf Jovan Drndak Njegović.
    Podseća da postoje prestižna mesta u svetu gde se mogu videti fotografije slavnih ličnosti koje su tu boravile i ljudi dolaze samo zbog toga.
    – Zrenjanin ima Mihajla Pupina, naučnika i rodoljuba svetskog glasa, Uroša Predića, slikare, pesnike, olimpijce, industrijsko i arhitektonsko nasleđe. Mogli smo od lokomotive starog Bečkerečkog ćire da stvorimo brend, atrakciju i suvenir, ali kako kad ne vodimo računa ni o stradanju sopstvenog naroda. Suvenir ne mora biti samo ono lepo što nosimo iz jedne sredine nego i određeno saznanje koje odatle ponesemo – objašnjava Njegović i dodaje da je Zrenjanin grad u kome je nekada bio prvi fotografski atelje u regionu, i da bi mnogi narodi bili srećni da imaju takvu tradiciju i Muzej fotografije.

Miroslava Malbaški