KNJIŽEVNO VEČE OKUPILO VELIKI BROJ PERLEŽANA I GOSTIJU

Svestrana naučnica koja je umela da živi

Posle tridesetak godina, obnovljena je biblioteka u Perlezu, u prostorijama Doma kulture. Nosiće naziv „Pavica Mrazović” po znamenitoj lingivistkinji. Velike zasluge da sećanje na svoju čuvenu sugrađanku i njena dostignuća ne izbledi pripadaju Perležanima, među kojima mnogi više i ne žive u ovom selu, ali su za njega i dalje vezani.
U petak uveče, 4. novembra, sala u prizemlju Doma kulture bila je ispunjena do poslednjeg mesta, a oni koji su kasnili usled radova na putu Zrenjanin–Perlez stajali su na ulazu. To im nije bio problem jer su sa posebnom pažnjom pratili program. U toku je bilo predstavljanje monografije „Pavica Mrazović: žena, majka i naučnica”, priređeno povodom otvaranja biblioteke.
Učesnici su bili Perležani: Zoran Stojačić, osnivač Udruženja „Baštinar”, književne kritičarke dr Dragana V. Todoreskov i dr Natalija Ludoški, kao i nećak Pavice Mrazović, fotograf i umetnik Ivan Karlavaris.

Pavica Mrazović rođ. Karlavaris (1923–2003) detinjstvo je provela u Perlezu. Na Katedri za nemački jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu prošla je put od stručne saradnice do šefice Katedre. Bila je jedna od vodećih ličnosti jugoslovenske germanistike. U svojoj domovini nije dobila značajnije nagrade, ali su joj Savezna Republika Nemačka i Mađarska dodelile velika priznanja.
„Puštali su me da radim ono što su smatrali mojom ličnom zabavom, a ja sam se pri takvim poslovima zaista zabavljala” – govorila je Pavica o svom naučnom radu, podsetila je prof. Ludoškiz
– Iz domena takve, profesionalne zabave, proistekli su „Kontrastivna gramatika srpsko-hrvatskog i nemačkog jezika” 1986, „Gramatika srpskog jezika za strance” 1990. i mnoštvo udžbenika i priručnika, prevoda, stručnih radova. Priznaće, međutim, da joj je najteže palo prevođenje romana „Budenbrokovi” zajedno sa Boškom Petrovićem, čijih je 800 strana, nemajući još uvek pisaću mašinu, tri puta ručno prepisala. Čega god da se poduhvatila, nije joj se moglo oteti – istakla je Natalija Ludoški.
Poražavajuća je činjenica da niko nije prorok u svom selu, ali Pavica Mrazović u Jugoslaviji, kasnije Srbiji, pa ni u Novom Sadu u kojem je živela, nije doživela priznanja kakva je dobila u svetu, poručila je Dragana V. Todoreskov.

– Misija ove knjige jeste da ponovo skrene pažnju na njen dragocen rad. Dala je ogroman naučni doprinos uvodeći serbo-kroatistiku u ravan sa germanistikom, radeći po metodama koje su tada u našoj zemlji bile gotovo nepoznate. Inspirisala je ljude da uče i zavole nemački jezik – istakla je književna kritičarka. Navela je da se, čitajući monografiju o prof. Mrazović, odavno nije susrela sa interesantnijom, temperamentnijom, sposobnijom i svestranijom ženom.
– Knjiga sadrži i izvode iz intervjua prof. Pavice Mrazović, koji govore o ženi koja je bila omiljena i kultna ličnost u svojoj porodici. A ona je, pored rada koji je uložila u obrazovanje svog naroda (jer pedesete godine 20. veka zaista jesu bile vreme opismenjavanja), uspela da bude, kako naslov knjige kaže: i majka i žena i supruga i baka – Maka, kako su je unuci zvali. Mi smo u Banatu svoje bake zvali majkama – ispričala je Dragana V. Todoreskov.

Ovo zapaženje potvrdio je i Ivan Karlavaris.
– Pavica je često umela da pokupi sve klince i vodi nas u bioskop. Uvek me je zvala da joj pomognem kada je dočekivala značajne goste iz Nemačke, a posle Surčina smo išli u Skadarliju. Jer, za razliku od mog oca, koji je znao jako dobro da radi svoj posao, ali ne i da živi, Pavica je umela oba. Bila je fantastičan hedonista. Obožavao sam je i uvek govorio da je ona moj životni idol.
Prema njoj su se u Segedinu, gde je predavala, odnosili kao prema bogu. Jednom sam je sreo u Štutgartu, u ulici Kenig štrase, sa svojim studentima. Stalno ih je vodila na ekskurzije, usput ih učeći. Tetka je bila čudo – podelio je svoja sećanja sa prisutnima Pavičin nećak.
Izlaganja su dopunile izvedbe operske dive Senke Nedeljković uz klavirsku pratnju Nenada Stojačića.
Uređivač i priređivač knjige „Pavica Mrazović: žena, majka i naučnica” je Đorđe Tomić. Izdavač je Asocijacija gitarista Vojvodine, čiji je predsednik Raško Radović, Pavičin unuk.

Milana Maričić
Foto: Fejsbuk Baštinar

  • EMOTIVNO VEČE
    Doprinos organizaciji književne večeri i otvaranju biblioteke dali su perleska Mesna zajednica, Zrenjaninska biblioteka, Istorijski arhiv i mnogi meštani Perleza. Ipak, glavni pokretač je bilo Udruženje „Baštinar” koje je osnovao arhitekta i bivši košarkaš Zoran Stojačić. Kako kaže, vodi se načelom Iva Andrića: Čovek je dužan svome zavičaju dok je živ. – Rođen sam u Perlezu, gde sam i odrastao. Ne priznajem „veliku politiku”, već se uporno trudim da pomerim ono što mogu. Jedan od takvih nauma bio je da Pavica Mrazović dobije spomenik u vidu biblioteke koja će biti nazvana po njoj. Ideja je da pokažemo mladima da je Perlez sredina odakle je moglo da se odrazi, napreduje i izgrade neverovatne karijere – navodi Stojačić, koji je takođe bio predsednik građevinskog odbora Pravoslavne crkvene opštine prilikom obnove Svetosavskog i Parohijskog doma u selu 2018. godine. Književno veče u rodnom mestu naročito je ganulo Draganu V. Todoreskov. – U publici vidim mnogo prijatelja, znamenitih Perležana, Novosađana, Beograđana, zatim komšije koje sam godinama želela da upoznam – gospodina Ljubomira Živkova iz Farkaždina. Moje srce je puno – poručila je književna kritičarka.