Koliko smo im dali „fore”?

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Nivo ekonomske razvijenosti se najčešće meri bruto domaćim proizvodom po stanovniku. Opšte je poznato da BDP najrazvijenijih i najstabilnijih privreda raste po nižoj stopi nego u nerazvijenim i zemaljama u razvoju. To je posledica činjenice da stopa rasta BDP-a odražava samo njegovu procentualnu promenu u odnosu na prethodno (početno) stanje. Logično je, dakle, da razvijene države rastu sporije, jer su već dostigle zavidan nivo, pa je početni stepen BDP-a po stanovniku u odnosu na koji se stopa računa veoma visok. Sa druge strane, manje razvijene i nerazvijene države polaze od niske osnove, pa i relativno malo povećanje BDP-a, kada se izrazi procentima preko stope rasta, deluje kao veliko.
Stopa rasta je statistička kategorija i treba biti pažljiv kada se tumači njena visina. Prilikom analiza i zaključivanja uvek se mora imati na umu to da ona pokazuje isključivo brzinu promene, a nikako vrednost (veličinu) promene BDP-a. Sledi da iako se BDP razvijenih zemalja povećava više u apsolutnom izrazu, procentualno iskazano to povećanje izgleda manje (a zapravo je sporije). Obrnuto je u slučaju nerazvijenih – manje povećanje BDP-a u apsolutnom smislu iskazano stopom rasta može delovati kao veliko (a u stvari je brže).
Važna pouka iz oblasti razvojne ekonomije je da stopu rasta BDP-a (ukupnog i po stanovniku) ima smisla koristiti kao pokazatelj ekonomskog uspeha samo u srednjem i dužem roku (pet i više godina). U tom pogledu relevantno je razmotriti ostvarene rezultate na planu ekonomskog razvoja naše zemlje i uporediti ih sa postignućima drugih država iz bližeg i šireg okruženja tokom poslednjih 10 godina (2012-2022). Za te potrebe ćemo se poslužiti bazom podataka Evrostata (odeljenja za statistiku EU) o vrednosti realnog BDP-a po stanovniku (izraženog u stalnim cenama iz 2010. godine). Upotrebom cena iz neke prethodne godine se eliminiše efekat promene cena, što omogućava praćenje isključivo promena u fizičkom obimu (količini) proizvodnje.
U periodu 2012-2022. godina bruto domaći proizvod po stanovniku Srbije je rastao prosečno godišnje po stopi od 3,18%, dok je prosek za zemlje članice EU bio 1,4%. Međutim, 2,3 puta brži rast je samo neznatno doprineo poboljšanju naše relativne pozicije. Nivo ekonomske razvijenosti Srbije je na početku posmatranog perioda (2012.) bio na nivou od 17,7% proseka EU, da bi deset godina kasnije dostigao tek 21,1% (mereno BDP-om iskazanim po stalnim cenama iz 2010).
U istom razdoblju brže nego u Srbiji se povećavao BDP-a per capita u Rumuniji (3,9%), Poljskoj (3,82%), Litvaniji (3,71%), Mađarskoj (3,5%), Hrvatskoj (3,29%). Polazeći od iznosa na kraju 2022. godine (6.100 evra) i uz pretpostavku da će se BDP po stanovniku i u narednom periodu povećavati po istoj stopi kao tokom prethodne decenije (3,18%), može se izračunati koliko bi godina Srbiji bilo potrebno da dostigne nivo razvijenosti koji su pojedine članice EU već dostigle krajem prošle godine. Rezultati nisu ohrabrujući. „Kašnjenje” Srbije mereno brojem godina iznosi: 49 za prosekom EU, 63 za Švedskom, 62 za Holandijom, 58 za Austrijom, 56 za Nemačkom, 48 za Italijom, 27 za Mađarskom i Hrvatskom, 41 za Slovenijom, 35 za Češkom, 31 za Slovačkom…