Korona nas je „izbacila iz šina”

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Prošlo je godinu dana od kada je u Srbiji evidentiran prvi slučaj zaražavanja korona virusom. Prethodnih godinu dana živeli smo u vanrednim okolnostima i uslovima ispunjenim neizvesnošću, brigom, panikom i različitim ograničenjima. Paralelno sa zdravstvenom krizom, stanovništvo se suočilo i sa ekonomskim problemima. Ubrzo je postalo jasno da su potpuno pogrešne pretpostavke da je pandemija nešto poput vremenske nepogode – da će posle iznenadnog naleta ubrzo nastupiti zatišje i povratak na prethodno stanje.
Godinu dana kasnije pandemija uporno traje i sve su prilike da će trajati i dalje. Nade da će ona, zajedno sa njenim društvenim i ekonomskim posledicama, prestati u drugoj polovini 2020. godine, pokazale su se kao uzaludne. Sa pojavom vakcine, osim doze optimizma pojavile su se (očekivano!?) i dileme i spekulacije u vezi sa imunizacijom, kao i novi sojevi/varijante virusa, što izaziva plimu neizvesnosti, straha i brige. Naša generacija će, po svemu sudeći, vreme deliti na ono pre i posle pandemije korona virusa. Iako će brzina, obim i karakter promena koje će ona izazivati verovatno nastaviti da nas iznenađuju, naslućuje se jedna pravilnost. Kreiraju se (nastaju) novi uslovi života i rada (tzv.”nova normalnost”) koji su bitno drugačiji od onih na koje smo bili naviknuti do 2020. godine. Korona nas je „izbacila iz šina” i prebacila na drugi kolosek koji nas vodi u novom pravcu. Očito je došlo do diskontinuiteta, tako da neće biti povratka „na staro”. Pri tome, na tom putu verovatno neće doći do potpune transformacije sveta u kojem živimo, ali će se izvesno ubrzati promene koje su se već dešavale i pre izbijanja pandemije (digitalizacija, internetizacija, rad na „daljinu”).
Pod kakvim smo uslovima živeli tokom poslednjih 365 dana? Tim eksperata sa Univerziteta u Oksfordu konstruisao je indeks rigoroznosti mera u borbi protiv širenja zaraze. Na dnevnom nivou se za većinu zemalja prikupljaju javno dostupni podaci o tome kako su vlade postupale i kakve su mere preduzimale (zdravstvene, ekonomske). Teorijski, pomenuti indeks može imati vrednost od 0 (nema nikakvih mera) do 100 (primenjuju se maksimalno rigorozne mere). Što je vrednost indeksa veća, to su mere rigoroznije i obrnuto. Pri tome, ovaj pokazatelj nema za cilj da ocenjuje adekvatnost ili efikasnost primene mera, već samo stepen njihove strogoće.
U Srbiji je tokom poslednjih godinu dana prosečna (dnevna) vrednost ovog indeksa bila 58,4. To znači da su i mere u proseku bile „labavije” nego u Austriji (59,3), Albaniji (64,7), Belgiji (60,1), Francuskoj (64,2), Nemačkoj (64,6), Grčkoj (66,3), Mađarskoj (60), Italiji (68,9), Holandiji (62,7), Portugaliji (71,7), Rumuniji (61,6), Španiji (67,2), Švedskoj (60,5). Sa druge strane, imali smo rigoroznije mere od Bosne i Hercegovine (54,5), Bugarske (48,6), Hrvatske (49,3), Češke (55), Slovačke (56,7)…
Pomalo apsurdno i suprotno očekivanjima, deluje da ni godinu dana nakon izbijanja pandemije o korona virusu ili ne znamo dovoljno ili ne umemo da se sa njim izborimo. Taman kada se pojavi neka nada da će se pandemija staviti pod kontrolu, realnost i događaji koji uslede sve to rasprše. U većini evropskih zemalja su mere tokom januara i februara 2021. bile rigoroznije od proseka u 2020. godini. Dalji tok pandemije se još uvek ne može predvideti.