Korpa skuplja od prosečne plate

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U manje razvijenim državama ljudi veći deo svog dohotka izdvajaju za zadovoljavanje osnovnih potreba (za hranu, piće, stanovanje, energente itd). Vrlo malo im ostaje za kupovinu luksuznijih dobara i usluga. Sasvim je suprotno u bogatijim državama gde veći deo primanja potrošači koriste za druge namene – rekreaciju, kulturu, restorane i hotele (putovanja) i sl.
U EU, a i kod nas, cene proizvoda iz kategorije „hrana i bezalkoholna pića” mesecima unazad beleže skoro duplo veći rast od ukupne inflacije. Međutim, one koji žive u razvijenim zemljama to ipak manje „boli”. Čak i kada plate više za osnovne potrebe, ipak im preostaje novca i za druge svrhe. Ako nečega i treba da se odreknu, uskratiće sebi putovanje, odlazak u restoran, pozorište ili bioskop ili na neki sportski događaj. Nažalost, u Srbiji i zemljama sa sličnim ekonomskim prilikama, drastično poskupljenje namirnica znači da deo populacije mora da se odrekne obroka, odnosno količine i/ili kvaliteta hrane koju konzumira.
Prema podacima Ministarstva unutrašnje i spoljne trgovine, u februaru 2023. godine oko 2/3 potrošačke korpe se odnosilo na hranu i bezalkoholna pića (41,1%), te na stanovanje, vodu, struju i gas (20,4%). Struktura potrošnje je potpuno drugačija u državama evro zone. Za zadovoljenje osnovnih potreba odlazi oko trećina dohotka (hrana i bezalkoholna pića – 16,1%, stanovanje, voda, struja, gas – 15,1%).
Životni standard većine građana Srbije je značajno pogoršan u proteklih nešto više od godinu dana. Ukoliko kao početni (bazni) period uzmemo decembar 2021. godine, na osnovu podataka Republičkog zavoda za statistiku (RZS) o mesečnom rastu cena može da se izračuna da su u aprilu 2023. hrana i piće bili skuplji za čak 32%, a stanovanje, voda i energenti za 24,5%. Istovremeno, prosečna neto zarada (bez poreza i doprinosa) povećana je „tek” za oko 9 do 10%. To znači da je rast zarada bio daleko manji (oko tri puta) od poskupljenja osnovnih namirnica.
Prosečna potrošačka korpa je februara 2023. koštala blizu 97.000 dinara, od čega je oko 60.000 trebalo izdvojiti za puko preživljavanje (hrana, piće, stan, struja, gas, voda). Pri tome, u Srbiji ima oko 2,5 miliona ljudi (1,4 miliona penzionera i oko 1,1 milion zaposlenih) koji mesečno ostvaruju manje od tih 60.000 dinara. Sučeljavanjem ovih činjenica postaje kristalno jasno zašto svaki procenat poskupljenja osnovnih životnih namirnica tako snažno i direktno pogađa veliki broj naših (su)građana. Apsurdno, kod nas je rast cena prehrambenih proizvoda veći nego u EU. To bi, između ostalog, moglo da bude posledica ponašanja velikih i moćnih kompanija koje učestvuju u lancu snabdevanja hranom – od proizvođača, uvoznika, skladištara, distributera, pa do maloprodavaca. Utisak je da pojedini učesnici na tržištu koriste trenutnu inflaciju kao izgovor za povećavanje cena i kada za to nema ekonomskog opravdanja (njihovi troškovi ne rastu u toj meri). Država bi u takvim okolnostima trebalo da pojača svoju regulatornu ulogu sa ciljem da poboljša kvalitet tržišne strukture i da spreči eventualno monopolsko/kartelsko ponašanje. Uz to, trebalo bi osmisliti i odgovarajući mehanizam za pružanje direktne finansijske podrške najsiromašnijima (socijalna politika), nasuprot dosadašnjoj praksi kada se pomoć davala svima, nezavisno od materijalnog položaja.