NEKADAŠNJI BIOSKOPI U GRADU NA OBALAMA BEGEJA POSTOJE SAMO U SEĆANJIMA SUGRAĐANA

Čarobno vreme pokretnih slika

Deco, evo vam pare za bombone, ali da trčite kroz grad i da vičete da ponovo radi bioskop. Kultna replika Đenke (Bora Todorović) iz filma „Maratonci trče počasni krug”, Dušana Kovačevića, mnogima je prva asocijacija na neko minulo vreme kada su u tami bioskopskih sala „padali” i prvi poljupci.

„MODERNI BIOSKOP” – PRVI U GRADU
U Zrenjaninu bioskopska kultura traje više od jednog veka. Ivana Arađan, istoričarka umetnosti, kustoskinja Narodnog muzeja, koja je uz Bojanu Petraš autorka izložbe „Pazi snima se” – Vek bioskopske kulture u Zrenjaninu, podseća da se prvi stalni bioskop u Velikom Bečkereku nalazio u sali Gradskog pozorišta. Otvoren je u leto 1912. godine i zvao se „Moderni bioskop”. Varoš na Begeju je nekada imala četiri bioskopa: „Balkan”, „Avala”, „Vojvodina” i „Kristal” na Šećerani, dok je „Kino bašta” radila samo leti.
– Upravo u „Modernom bioskopu” prvi put je prikazan i „ton-film”, odnosno Edisonov kinetofon, preteča zvučnog filma. Bioskop je radio tokom i u prvim godinama nakon Prvog svetskog rata, a važan događaj je i osnivanje bioskopa „Orijent” (1917. godine) koji je od sredine tridesetih godina 20. veka nosio ime „Avala” – podseća Ivana Arađan.
Period između dva svetska rata, objašnjava naša sagovornica, takođe je bio dinamičan po pitanju razvoja bioskopske kulture i integracije filma u svakodnevicu gradskih dešavanja. Godine 1924. započeta je izgradnja prvog namenski zidanog bioskopa u Velikom Bečkereku – čuvenog „Balkana”.
– Do ovog poduhvata je došlo zahvaljujući preduzetniku Milanu Milovanovu koji je bio odlučan u svojoj viziji da gradu poput Velikog Bečkereka pristaje moderan bioskop. Milovanov je sa saradnicima otkupio trošnu kuću na uglu ulica Gimnazijske i Kneza Pavla (današnja Jevrejska) i na mestu nje izgradio modernu spratnicu koja će odgovarati potrebama novog bioskopa. Počeo je sa radom 1924. i opstao niz godina, uprkos finansijskim poteškoćama. Godine 1930. u „Balkan” stiže prvi tonski film koji je nekoliko godina ranije plasiran u Americi – dodaje Ivana Arađan.

OD „PASTIRA KOSTJE” DO VESTERNA…
Prvi zvučni film koji je prikazan u „Balkanu” bio je „Pevajuća luda” (1928), marta 1930. godine. Nekoliko meseci nakon premijere u „Balkanu” i bioskop „Orijent” je počeo sa emitovanjem zvučnih filmova.
Naš sugrađanin, čiji je otac Lazar Aleksić, bio prvi direktor tadašnjeg Preduzeća za prikazivanje filmova, kasnije „Banat filma”, a koji je želeo da ostane anoniman, ispričao nam je kako se razvijala filmska kultura u našem gradu. Prema njegovim rečima, s početka su se, uglavnom, prikazivali ruski filmovi (izuzetno popularni „Pastir Kostja”), a nakon rezolucije Informbiroa zamenili su ih američki.
– Stigla je naredba da se sovjetski filmovi više ne prikazuju. Moj otac je jedan dan zakasnio da skine plakat sa ruskim filmom i umalo ga to nije koštalo glave jer su ga neki ljudi prijavili – priča naš sagovornik.
Nakon toga, dodaje on, počeli su da se prikazuju američki mjuzikli sa Fredom Asterom i Džindžer Rodžers i crno-beli filmovi sa Čarlijem Čaplinom i Basterom Kitonom. Zrenjaninci su voleli i popularni komični dvojac „debeli i mršavi” – „Stanlio i Olio” koji su činili Oliver Hardi i Sten Lauer. To su već bili ton filmovi. Prvi sinemaskop u koloru (veliko, optimalno platno) u gradu bio je američki vestern „Dolina nasilja” i prikazan je 1959. u „Balkanu”.
– Svi veći gradovi imali su distributere filmova. Tada je bilo šest centara u gradovima bivše Jugoslavije (Beograd, Zagreb, Ljubljana, Sarajevo, Skoplje). Za Beograd je to bio „Avala film”. Moj otac je na tri, četiri meseca odlazio tamo na sastanke i naručivao filmove koji su stizali iz inostranstva. Pulski festival je bio jako važan jer su se tamo prikazivala najbolja ostvarenja domaće i svetske kinematografije. Sa ocem sam tamo išao više od 15 puta. Tada sam upoznao i Nedu Arnerić koja je tek započinjala karijeru – pamti ovaj Zrenjaninac.

REDOVI ZA KARTE
Bioskop „Balkan” je bio najmoderniji u gradu i jedini koji je u to vreme imao balkon. Sredinom šezdesetih godina prošlog veka kompletno je rekonstuisan. Imao je i centralno grejanje. Pre toga prostor su grejale dve velike „kraljice peći”, koje su razvodničari u toku predstave ložili, što je često smetalo publici.
Zrenjaninci su najveće redove pravili od 1971. kada su u grad počeli da stižu i filmovi sa „FESTA”. Sugrađanin Duško Malbaški, osim rok muzike koju voli, pamti i vreme kada je prvi džeparac trošio na filmske premijere.
– Jedva sam čekao da sa društvom odem u bioskop da vidimo filmove koji su i danas sinonim za vrhunska ostvarenja. Znali smo da čekamo u redu satima. Od ranog jutra, zimi na hladnoći, leti po vrućini, samo da „ugrabimo” karte i najbolja mesta. Gledali smo „Odiseju”, „Ben Hura” koji je i sniman u Zrenjaninu, „Strašilo”, „I konje ubijaju, zar ne?”, „Plavog vojnika” i jedan od meni omiljenih „O jagodama i krvi” – seća se Duško Malbaški.


Loši dani po bioskopsku kulturu u našem gradu natupili su 2000-ih kada sve počinje da se menja. „Banat film”, u čijem je sastavu bio bioskop „Balkan”, koji je jedini radio u izuzetno teškim uslovima, privatizovan je u periodu od 2003. do 2005. godine, a otkupio ga je preduzetnik Dragan Vidaković.
– Firma je bila u dugovima, a zbog dugogodišnjeg neulaganja sala i oprema su bili u veoma lošem stanju. Osim saniranja dugova, izazov je bio i kako održati delatnost u tim okolnostima. S obzirom da zgrada i sala nisu bili uslovni, procenili smo da je bolja opcija da uzmemo u zakup veću i kvalitetniju salu u zgradi bivšeg Komiteta i moderno je opremimo i prilagodimo uslovima za prikazivanje filmova na velikom platnu. Tako je februara 2004. počeo sa radom bioskop „Sinema” koji je opstao punih 12 godina – ističe Dragan Vidaković.
Prema njegovim rečima sav matrijal i opremu, kao i vredne bioskopske plakate iz „Banat filma” od 1948. do 2015. godine predali su Narodnom muzeju da bi se čuvali na adekvatan način.
– Prilikom zatvaranja „Sineme” dogovorili smo se da projekcije budu organizovane u saradnji sa Kulturnim centrom, kojem smo, uz podšku Grada, dali i opremu – kaže naš sagovornik.
Zrenjanin sada ima novi, moderni bioskop u „BIG” tržnom centru koji prati savremene trendove i zahteve publike. Ostaje nam da vidimo da li će bar on sačuvati pravu bioskopsku publiku, ili će odlasci u bioskop biti sačuvani samo u sećanjima i na starim plakatima.

  • SEĆANjE NA BIOSKOP „VOJVODINA”
    Bioskop „Vojvodina” se nalazio u zgradi palate „Dunđerski” gde je sada kineski tržni centar. Prema pričama sugrađana, prvo se ulazilo u malu poslastičarnicu koja je uvek bila puna gostiju, a tu je bio i šalter za kupovinu karate. Druga prostorija je bila velika čekaonica u kojoj su se nedeljom, od 10 časova održavali matinei – crtani i filmovi za decu i omladinu („Vinetu”), a treća je bila bioskopska sala. Blagajna je radila dvokratno, a poslepodnevne projekcije su bile od 16, 18 i 20 časova.

 

Miroslava Malbaški
Foto: kolekcija Ivana Pančića, Dušan Marinković i arhiva lista „Zrenjanin”