Nepromenjena cena struje za građane – nagrada ili kazna?

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Ovih dana beleže se rekordno visoke cene električne energije na međunarodnom tržištu (dostižu iznos čak i do 1.000 evra po 1 megavat-času). Našli smo se u najnepovoljnijem trenutku za iskazivanje nesposobnosti da kao država proizvedemo dovoljnu količinu struje. Lošom investicionom politikom, odnosno zanemarivanjem izgradnje i modernizacije proizvodnih kapaciteta (epilog toga smo iskusili zimus – havarija u EPS-u) dospeli smo u situaciju da od neto izvnoznika električne energije budemo zemlja koja mora da uvozi struju. No, tako to obično i biva – kada se neodgovorno ponašamo, onda nam se to višestruko „obije o glavu” i to „baš kada ne treba”.
Trenutne tržišne cene su na tako visokom nivou da krajnji kupci (domaćinstva i privreda) verovatno ne bi mogli sebi da priušte električnu energiju bez pomoći/intervenije države. Stoga, cena za krajnje potrošače u dobroj meri zavisi od mogućnosti da se što više proizvodi iz domaćih izvora (sopstvenim kapacitetima), a da se što manje uvozi.
Opšte je poznata činjenica da je vrednost struje u našoj zemlji decenijama mnogo niža nego u drugim evropskim zemljama. Taj manjak ostvarenih prihoda je u velikoj meri doprineo da investiciona aktivnost u elektro-energetskom sektoru dugi niz godina bude na nedozvoljeno niskom nivou. Usled zastarele tehnologije, lošeg kvaliteta uglja i neodgovarajućeg proizvodnog procesa, termoelektrane su nas „izdale”, pa se u njima tokom 2022. proizvodilo za oko 15% manje električne energije, nego u istom periodu prethodne godine. Ovog leta se dogodila i velika suša, pa ni hidroelektrane (u kojima se, inače, ostvaruje oko 30% naše godišnje proizvodnje) ne rade punim kapacitetima.
Iako su različite informacije o tome koliko se od ukupne količine struje trenutno nabavlja iz uvoza i plaća po „paprenim” cenama, izvesno je da će u toku zime potrebe za uvozom porasti, a i cene biće veće. Verovatno da je Vlada iz tog razloga EPS-u preporučila da od 1. septembra poveća cenu električne energije. Ova mera će važiti samo za privredu, dok će i izdaci za građane (stanovništvo) ostati nepromenjena. Plan je da cena sa sadašnjih 75 evra bude 95 evra po 1MWh (rast od 26,6%).
Građanima bi ova vest mogla lepo da zazvuči, ali je istina da će ova situacija upravo njih najviše koštati i to iz dva bitna razloga. Prvo, najavljeno poskupljenje za privredne subjekte automatski znači i rast troškova njihovog poslovanja što će se preliti na povećanje cena čitavog niza finalnih proizvoda. Biće to novi pritisak na inflaciju, a to će ubrzo po svom džepu osetiti svi građani jer će poskupeti proizvodi i usluge koje kupuju. Drugi razlog je taj što kada EPS građanima prodaje struju po nižim cenama, a proizvodi je ili kupuje po višim, on ostvaruje gubitak. Deficit „na papiru” pokriva država, a u realnosti ga finansiraju građani, jer se sve to plaća iz budžeta. To znači da će biti manje novca za neke druge namene (zdravstvo, infrastrukturu, puteve) i/ili da će se država dodatno zadužiti, a servisiranje javnog duga opet pada na teret poreskih obveznika. Građani, dakle, nisu i ne mogu biti spašeni, već će račun plaćati na „drugoj kasi”. Kako kaže naš narod – „Što ne platiš na mostu, platićeš na ćupriji”.