NEŠTO DRUGAČIJA IZLOŽBA MLADE UMETNICE TAMARE JOVANOV PRIVUKLA JE PAŽNJU JAVNOSTI

Porodica i grad kao stvaralačka inspiracija

Nakon tri godine plodotvornog stvaranja mlada autorka se ponovo predstavlja zrenjaninskoj publici sa novim radovima objedinjenim u „Kolekciji trenutka” na petoj samostalnoj izložbi, koja je dopunjena serijom slika „Da se ne zaboravi” započetom 2018. Inspirisana je „Himnom domovini”, pesmom posvećenom Tamarinom dedi koja je marta 2017, na prvom pesničkom konkursu raspisanom u čast Milorada Petrovića Seljančice, srpskog pesnika, odabrana i uvrštena u zbornik radova.
Izložba slikarke Tamare Jovanov otvorena je u ponedeljak, 1. marta, u Savremenoj galeriji. Sačinjena je od slika na kojima dominiraju motivi Zrenjanina, odakle je njena baka Slavica, i sela Spance kod Kuršumlije, odakle je njen deda Milomir, kao i njihovih portreta u poznom životnom dobu koji su glavni nosioci pratećih slika.

PRIČA O LJUDIMA
– Portreti babe i dede, skoro u prirodnoj veličini, urađeni su u setnom koloritu, pastelnih, bledunjavih boja. Transparentno i bez ukrašavanja prikazuju nežnost i istrošenost njihovih ruku, topli pogled u sećanje i bore na licu, koje su priča sama za sebe. Ideja postavke, čiji je deo prikazan Zrenjanincima, a koja će se dalje razvijati, je upravo priča o ljudima, beleženje njihovog života u večnost, pominjanje ključnih trenutaka u njihovom odrastanju. Želim da se pamti da su oni i dalje tu, da koračaju kraj nas puni mudrosti, nauka, doživljaja i priča – objašnjava Tamara Jovanov.
Radovi predstavljaju, kako kaže, esenciju bića, koje se krije ispod prikazanog. Slike komuniciraju sa posmatračem – pogled pokušava da shvati kakve sve priče nosi u sebi naslikana osoba, ulazeći duboko u njegovu psihu.
Posmatrač se može identifikovati sa oslikanim mestima, na poseban način prikazanog Zrenjanina. Autorka navodi da je oslikala sve magične i nestvarne detalje našeg grada, na koje smo, nažalost, zaboravili – od stare špiritane, Begeja, starog „Šinvoza”, mostova, jezera, palate Dunđerskih, železnice i ostalih gradskih veduta.

ZRENJANIN – EMOCIONALNI DEO SVETA
– Ovaj grad je nekakav emocionalni deo sveta, za koji svi mislimo da je naš. Putujemo svuda i stalno, što očima, što nogama, ali se jedino ovom mestu uvek vraćamo, da svuče maglu sa nas. I kada opet od njega odemo, daje nam nedeljivu sliku preljuba sa dalekim krajevima neba. I odćuti nešto, za utehu – pesnički vidi svoj grad naša sagovornica.
Na taj način, spajajući delove grada sa tekstovima, sugrađani su mogli da se poistovete sa motivima, da se sete svojih priča, dragih ljudi i na taj način nadograde autorkinu kolekciju trenutaka. Prvi put su galerijska svetla videla i Tamarine priče, pesme i misli, koje vode posmatrača od slike do slike, uz klasičnu muziku u pozadini i dodatno izazivaju emocije. Često je nagrađivana za svoje lirsko stvaralaštvo, od kojih izdvaja priznanje za najljubavniju pesmu 2015. na Desetom poetskom konkursu „Mika Antić”, pod nazivom „Ostaviću ti svoje omiljene knjige”.
Izložbu je pogledao velik broj posetilaca i kako autorka odaje, bili su dirnuti prikazanim. Najviše pažnje privukla je slika „Najbliža domovina”, Tamarino likovno najbolje delo.
– Magičnost samog pogleda, istorija železničke stanice, nekakva tuga jer će zdanje uskoro biti srušeno, sve se nakupilo u meni. Trenutak u zoru oslikan je jednostavnom paletom plave, sive, nežne žute i bele; nemir na koji nas asocira slika, jer ne znamo šta budućnost nosi, i misao koja stoji ispod slike – koliko ćemo puta pomisliti da smo stigli? – objašnjava mlada umetnica.

  • TRAGOVI PROŠLOG ŽIVOTA
    – Svi pejzaži prikazani na slikama predstavljaju konkretne predele, ali takođe mogu predstavljati i neka fiktivna mesta netaknute prirode ili prirode sa kojom čovek skladno dejstvuje, ne ugrožavajući je. Konkretno mesto postaje jedno utopijsko mesto, gde se može uživati u doživljaju lepote. Slike su tragovi nekog prošlog života i posmatranjem možemo, u mašti, revitalizovati život koji se nekada, u tom prostoru, odvijao. Kroz ovu seriju umetnica čuva ličnu vizuru sećanja, dok nama omogućava kreiranje spoznaje da svako postojanje može biti sačuvano od zaborava – navodi Slavica Popov, viša kustoskinja i istoričarka umetnosti.

 

  • SLIKANJE I PISANJE – RUKU POD RUKU
    Tamara Jovanov je rođena 10. jula 1997. godine u Zrenjaninu. Završila je srednju školu za dizajn „Bogdan Šuput” u Novom Sadu 2016, smer likovni tehničar. Iste godine, upisuje slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Učesnica je brojnih grupnih izložbi. Otvorila je četiri samostalne izložbe u periodu od 2018. do 2020. godine. Osim slikarstva, bavi se pisanjem poezije i proze, za šta je dobila brojne nagrade.

Miroslava Malbaški