Otkud sumnja u brojke o rastu zaposlenosti (478)

Piše: dr Dejan Molnar
docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Rast bruto domaćeg proizvoda uslovljen je delovanjem brojnih činilaca. Jedan od mogućih načina sagledavanja dostignutog nivoa i promena BDP-a moguć je iz ugla radne snage i njene produktivnosti. Pri tome, radna snaga se na nivou privrede kao celine označava kao zaposlenost, dok produktivnost rada predstavlja veličinu BDP-a po zaposlenom (izračunava se tako što se vrednost BDP-a podeli brojem zaposlenih). Iz ovoga sledi da se BDP može izraziti kao umnožak broja zaposlenih i njihove produktivnosti rada. Produktivnost rada sažima u sebi sve uslove pod kojima radna snaga obavlja proizvodnu aktivnost. Na kretanje produktivnosti rada utiče veliki broj faktora, među kojima se posebno izdvaja tehnička opremljenost rada (opremljenost radnih mesta kapitalom, opremom). Što je veća opremljenost radnih mesta kapitalom (opremom, savremenom tehnologijom), veća je i produktivnost radnika.
Ako je veličina BDP-a proizvod broja zaposlenih i njihove produktivnosti rada, onda njegova promena zavisi od: (a) promena u broju zaposlenih i (b) promena u produktivnosti njihovog rada. Rast proizvodnje u jednoj privredi se izražava kao zbir rasta broja zaposlenih i rasta njihove produktivnosti rada. Pri tome se smatra da je rast proizvodnje ekstenzivan ukoliko je prevashodno uslovljen povećanjem zaposlenosti, a intenzivan ako je pretežno zasnovan na rastu produktivnosti rada.
U pomenutom svetlu treba kritički sagledati i najnovije podatke o kretanju zaposlenosti u našoj zemlji. Naime, Anketa o radnoj snazi (ARS) sadrži podatke o kretanju zaposlenosti koji nisu u saglasju sa kretanjem privredne aktivnosti (merene BDP-om). Prema ARS, ukupna zaposlenost je u drugom kvartalu tekuće godine porasla za 6,7 procenata odnosno za 174 hiljade zaposlenih u odnosu na isti period prethodne godine, što je u velikom neskladu sa kretanjem BDP-a, čiji međugodišnji rast (rast u odnosu na drugi kvartal prethodne godine) iznosi oko dva procenta. Neubedljivi su podaci o kretanju neformalne, a time i ukupne zaposlenosti i zbog toga što se saopštava da je najveći deo porasta neformalne zaposlenosti ostvaren u sektoru poljoprivrede i da on iznosi 83 hiljade radnika. Time bi ukupan rast zaposlenosti (formalne i neformalne) u poljoprivredi iznosio oko 20 procenata, što nije u skladu sa rastom ukupne poljoprivredne proizvodnje, a ne može se objasniti ni promenama u strukturi poljoprivredne proizvodnje (npr. da je naglo povećan udeo radno intenzivnih delatnosti, poput povrtarstva).
Na kraju, ako bi podaci o ovako izraženom rastu zaposlenosti u našoj privredi bili tačni (a naročito oni koji se odnose na poljoprivredu), to bi značilo da je došlo do ogromnog pada produktivnosti rada, a to je malo verovatno. Jer, kao što smo pokazali, ako neki od faktora proizvodnje (u ovom slučaju broj zaposlenih) beleži izražen rast, onda sličnom dinamikom treba da raste i sama proizvodnja.