Poskupljenja pogađaju najugroženije

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Prosečne maloprodajne cene osnovnih prehrambenih proizvoda u Srbiji beleže primetan i pomalo zabrinjavajući rast. Građani to uočavaju mesecima unazad prilikom redovnih nabavki u prodavnicama. Prema zvaničnim podacima, u septembru ove, u odnosu na isti mesec prethodne godine mleko je bilo skuplje za 1,8%, beli hleb (4,2%), pileće meso (20%), junetina (6,5%), svinjetina (14,2%), jestivo ulje (32%), šećer za 4,8% …
Istovremeno, prosečna neto zarada u našoj državi je avgusta 2021. godine bila nominalno veća za 10,5% u poređenju sa istim mesecom prošle godine. Međutim, uz pomenuto poskupljenje osnovnih životnih namirnica, ni ovako značajan porast prosečne zarade nije dovoljan za poboljšanje nivoa životnog standarda stanovništva. Posebno kada se ima u vidu da je medijalna neto zarada za avgust 2021. godine iznosila 49.933 dinara, odnosno da je polovina zaposlenih radnika (njih oko 1,1 milion) ostvarila zaradu do tog iznosa (manje ili jednako toj sumi).
Stoga, materijalni položaj naših građana nije na zavidnom nivou. O tome svedoči i struktura lične potrošnje. U manje razvijenim i siromašnijim državama ljudi veći deo svog dohotka izdvajaju za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba (nabavku hrane i pića, stanovanje itd.), dok im vrlo malo ostaje za kupovinu luksuznijih dobara i usluga. Na području EU, u manje razvijenim državama (Rumunija, Bugarska, Portugalija, Hrvatska, Slovačka) za hranu i bezalkoholna pića se izdvaja u proseku 12,3% dohotka porodice, dok je u razvijenim državama (Nemačka, Luksemburg, Holandija, Austrija, Finska, Švedska) za to namenjeno oko 4,9%, u proseku.
Struktura lične potrošnje domaćinstava u Srbiji je sledeća: hrana i bezalkoholna pića (34,2%), stanovanje, voda, električna energija, gas i ostala goriva (16,7%), transport (9,3%), odeća i obuća (5,3%), komunikacije (5,3%), rekreacija i kultura (5,1%), alkoholna pića i duvan (4,8%), zdravlje (4,5%)…
Statističko odeljenje EU (Evrostat) prati podatke o tzv. stvarnoj individualnoj potrošnji po stanovniku. Ovaj indikator prilično dobro procenjuje materijalno blagostanje domaćinstava. Srbija se u 2020. godini, prema ovom indikatoru, nalazila na nivou od 52% proseka EU. Prema tom pokazatelju nalazimo se na samom evropskom začelju. Sve zemlje članice Evropske unije imaju bolju poziciju, počevši od Luksemburga, gde tamošnja domaćinstva uživaju nivo lične potrošnje koji je za 31% veći od EU proseka, pa do Bugarske koja ima za 39% manju potrošnju od EU proseka. Nižu individualnu potrošnju od Srbije u 2020. godini imali su samo građani Severne Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije (od 44%, 43% i 40% EU proseka, respektivno).
Za građane nije najvažnije to kolika im je plata, već koliko dobara i usluga za tu svotu novca mogu da kupe. Imajući u vidu činjenicu da su u Srbiji najviše poskupele osnovne životne namirnice i da dobar deo stanovništva najveći deo svog mesečnog dohotka troši upravo za te namene, može se zaključiti da inflacija pogađa one koji su najugroženiji.