RADIO-KLUB MUŽLJA BROJI OKO 20 AKTIVNIH ČLANOVA

Pažnja, zove YU7GMN!

Članovi Radiokluba Mužlja od 1950. godine putem elektromagnetnih talasa razmenjuju poruke sa celim svetom. Od tada, pa sve do danas, opstaju u raznim okolnostima – sami su pravili opremu, zatim su prešli na fabričku, onda su početkom dvadesetog veka u svom radio-amaterskom hobiju počeli da primenjuju i računare.
Nekada su uživali podršku države, koja se brinula o razvoju radio-amaterstva, a sada su, kao i mnogi drugi radio-klubovi, prepušteni sami sebi. Uprkos tome, svoj zid, na kojem su okačena mnogobrojna priznanja, neprestano dopunjuju novim plaketama sa najprestižnijih svetskih takmičenja.
Suština radio-amaterskog hobija jeste održavanje radio-veza na određenim frekvencijama, kao i istraživanje prostiranja radio talasa kroz razne slojeve jonosfere, objašnjava Ivanko Mandić, predsednik Radiokluba „Mužlja” i potpredsednik Saveza radio-amatera Srbije.
Ovaj hobi je međunarodnim ugovorom prihvaćen u 160 zemalja i njime se bavi oko dva miliona ljudi širom sveta. Naziv hobi često je neopravdan, budući da radio-amateri nisu grupa fokusirana na svoje interese i razonodu, već društveno angažovana zajednica koja deluje u mnogim kriznim situacijama.

PREDZNANJE ELEKTRONIKE ALI I RAČUNARSTVA
Najvažnije za bavljenje radio-amaterizmom jeste istraživački duh i želja za novim saznanjima, ističe Ivanko Mandić, koji radi u Preduzeću za telekomunikacije „Telekom Srbija” a.d. Njega su od malih nogu interesovale elektronika i radiotehnika. Stalno je kvario radio-uređaje po kući, zbog čega je, kako kaže, dobijao i batine, a onda se krajem osnovne škole učlanio u Radio-klub „Mužlja”.
– Za radio-amaterizam nije potrebno preveliko predznanje, ali dobro je poznavati osnove elektronike i elektrotehnike. Dosta kvarova na opremi uzrokuju banalne greške koje i sami možemo otkloniti – kaže on i dodaje da je u poslednjih 15 godina za bavljenje radio-amaterizmom uz osnove elektronike i elektrotehnike, potrebno poznavati i rad na računaru, budući da je ekspanzija digitalnih komunikacija zahvatila i svet radio-amaterizma.
Osnovni delovi opreme jednog radio-kluba jesu radio-stanica, antenski tornjevi sa antenama, zatim računar, koji olakšava rad, a tu je linearno pojačalo, nabraja Mandić.
– Sve do početka 70-ih godina kompletna potrebna oprema pravila se sama, a onda su se pojavile fabričke radio-stanice, koje se koriste i danas. Sve ostalo je domaće izrade. Naši antenski tornjevi, visoki do 30 metara, ručno su pravljeni, antene takođe sami dizajniramo, konstruišemo i pravimo. Linearno pojačalo isto je ručne izrade jer Radio-klub nema sredstava da kupi svu gotovu opremu. Svoje aktivnosti uglavnom finansiramo kroz projekte grada Zrenjanina za finansiranje aktivnosti udruženja – priča predsednik Kluba iz Mužlje.

PET PLAKETA SA NAJPRESTIŽNIJEG SVETSKOG TAKMIČENJA
Radio-amatere gotovo svakog vikenda očekuju takmičenja, od kojih su mnoga međunarodna. Cilj ovih nadmetanja je da se stupi u kontakt sa što više radio-stanica za određeno vreme. Naš sagovornik je na svetskom šampionatu pre dve godine u kategoriji jedan operator jedan opseg uradio 3.148 veza. Razmena informacija je vrlo kratka, a poruke se šalju Morzeovom azbukom (telegrafijski), telefonijom i digitalnim vrstama rada. Kako objašnjava Mandić, operator prima pozivni znak osobe sa kojom je stupio u kontakt, beleži ga u dnevnik, daje ocenu čujnosti i svoj pozivni znak. Van takmičenja, komunikacija je nešto slobodnija.
– Kada se radi svakodnevna radio-veza, može da se priča o čemu god, naravno ne o politici, švercovanju i slično, što je zabranjeno našim kodeksom. Ipak, osnovni sadržaj koji se u svakodnevnom radu razmenjuje u radio-vezi jeste ocena čujnosti, mesto rada, ime operatora i podaci o opremi sa kojom se radi.
Dok se takmiče, radio- amateri se izoluju, zatvoreni u prostoriji sa opremom, a na glavi imaju slušalice, tako da ne primećuju ništa sa strane. Najbitnije takmičenje u godini, nešto poput Olimpijade, kako kaže Mandić, jeste svetski šampionat u organizaciji američkog radio-amaterskog časopisa „Ce-Ku” (CQ), na kojem su mužljanski radio-amateri prethodnih godina osvojili pet plaketa.
– Takmičimo se sa daleko superiornijim klubovima koji imaju najnovije radio-stanice (naša najnovija radio-stanica stara je 20 godina i trenutno je na popravci), zatim imaju tornjeve visoke po 60 metara, pa antene od kojih samo jedna košta 1.500 evra. Ali uspevamo da im pariramo i da ih pobedimo. O ishodu na takmičenjima odlučuje oprema, onaj ko radi za stanicom ali i vremenski uslovi – prostiranje elektromagnetnih talasa i ponašanje jonosfere u tom momentu – objašnjava Ivanko Mandić. Dodaje da je Radio-klub Mužlja već skoro 18 godina član reprezentacije Srbije u svetskom radio-amaterskom takmičenju koje organizuje Međunarodna amaterska radio-unija.

RADIO-VEZE I DALJE NEPREVAZIĐENE
Ipak, slanje poruka radio-vezama celom svetu možda i ne deluje kao spektakularno dostignuće u današnjem svetu interneta, „gedžeta” i brzih komununikacija. Kada Ivanko Mandić priča o svom hobiju, mnogi mu kažu kako oni sve to imaju u svom „pametnom” telefonu. Međutim i dalje ima situacija kada su radio-veze neprevaziđene, objašnjava on.
– U slučaju da Zemlju, ne daj bože, zadesi sunčana oluja većih razmera – a već smo imali udare koji nisu stizali do nas ali su ometali satelitske sisteme – sve što je na struju, staje. Jedino će radio-amateri imati komunikaciju – kaže Mandić i dodaje da značaj radio-amaterskog hobija dolazi u prvi plan i tokom mnogih „uobičajenih” vanrednih situacija poput zemljotresa ili poplava.
– U toku ratova na prostoru bivše Jugoslavije naši radio-klubovi su u saradnji sa Crvenim krstom radili prenos humanitarnih poruka i pronalaženje nestalih lica jer su imali kontakt sa radio-amaterima iz Hrvatske, Bosne, Slovenije, Crne Gore, Makedonije. Takođe, tokom poplava pre četiri godine, za kratko vreme sve komunikacije su stale i nijedan mobilni u Obrenovcu i okolini nije mogao da se koristi. Jedina veza je bila preko radio-amaterskog repetitora koji su radio-amateri iz Beograda postavili u Obrenovac, a potom su ga preuzele vojska, policija i gorska služba spašavanja – kaže on, zaključivši da nakon svega toga, radio-amateri opet padaju u zaborav.

 

6-1-radio-amateri muzlja 1

  • RADIO-AMATERSKE ŽMURKE
    U sklopu svog hobija, mužljanski radio-amateri bave se i amaterskom radiogonometrijom, za koju Ivanko Mandić kaže da je poprilično izumrla na našim prostorima. – To je pronalaženje radio-stanica koje su sakrivene negde u prirodi. U pitanju su mali predajnici koji sami emituju poruku i poenta je da za što kraće vreme nađe što više njih. Radio-klub Mužlja je bio (mislim i ostao) prvi i jedini klub koji je to organiziovao u naseljenom mestu. Sakrivali smo radio-stanice ovde u Mužlji – pored kuća, bandera, gde je mnogo teže pronaći nego u prirodi jer se svuda nalaze žice, antene, velike metalne ograde i krovovi, što sve utiče na prostiranje radio-talasa.

 

  • IME I PREZIME
    Svaki radio-amater i radio-klub imaju svoj pozivni znak, koji služi kao indentifikacija i sastoji se od niza cifara i slova, objašnjava Ivanko Mandić. Svaka zemlja ima svoj prefiks, za Srbiju je YU. Pozivni znak za Radio-klub Mužlja je YU7GMN, pri čemu YU označava državu, 7 Vojvodinu, a GMN je poput prezimena.

 

Milana Maričić