Društvo

RADIONICE KALIGRAFIJE POD OKRILJEM BIBLIOTEKE OKUPLJAJU SVE VIŠE POLAZNIKA

Stara veština, u digitalno doba

Umetnost lepog pisanja okupila je dvadesetak ljubitelja krasnopisa u okviru novog ciklusa radionica kaligrafije. Prema rečima koordinatorke projekta Nataše Stoiljkovski, interesovanje je veće od očekivanog.
– Ovo je drugi ciklus predavanja za odrasle, a imali smo i jedan za decu. Oni su me stvarno prijatno iznenadili. Iako mladi, pokazali su strpljenje i spremnost da mirno sede i uče. Tako da smo nastavili sa edukacijama, kako bi svi koji to žele, dobili priliku da učestvuju. Kod nas su učesnici naučili osnove kaligrafije, da manipulišu posebnim perom i mastilom i ispisuju različite oblike inicijalnih slova i ornamentalne ukrase. Početna grupa radi sa perom širine petice, što je najšire pero. Kada se ono savlada, onda je mnogo lakše pisati sa užim – objasnila je Nataša Stoiljkovski. Rukovoditeljka Naučnim odeljenjem zrenjaninske biblioteke navela je da se aktivnosti realizuju uz podršku Ministarstva kulture i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu.
ČUVANJE KRASNOPISA
Obuku, koja obuhvata četiri predavanja od po tri sata, vodi master slikarka Suzana Vukićević iz Beograda. Za nju učenje kaligrafije, zapravo, znači očuvanje starog zanata, ali i kulturnog identiteta jednog naroda. Zato se odlučila da znanje prenosi gde god je to moguće.
– Kaligrafijom se bavim jer pokušavam da predstavim ćirilicu u najboljem mogućem smislu. Naravno, to nije samo lepo pisanje, već veština iscrtavanja. To su lepe linije, koje objedinjuju različite jezike, pisma i kulture. Obrađujemo ćirilična pisma, od ustava, preko kurziva, dobrog zapisa. Onda prelazimo na, recimo, gotiku i na latinična pisma, ali tek kad se postavi dobra osnova sa ćirilicom. Da bismo poštovali druge kulture, najpre treba svoju da poznajemo – navela je Suzana Vukićević.
Za staru veštinu zainteresovao se i Zrenjaninac Milan Stankov, koji se uključio u obuku.
– Ova veština mi je veoma zanimljiva. Još kao đak sam imao afiniteta. Često sam pomagao profesorima da ispišemo svedočanstva i diplome, svuda gde je trebao lep rukopis. Ovde tek otkrivam nove stvari, videću gde će me to odvesti. Instruktorka je mnogo pomogla. Ona nama prvo pokaže, demonstrira, pa mi nastavljamo da ispisujemo slova i znake, imitiramo njene pokrete. Mislim da ću ovo što naučim koristiti kasnije privatno, za nešto što me zanima – ispričao je Milan Stankov.
PROFESORI NAJBOLJI ĐACI
U grupi, koju zatičemo u Biblioteci, ima i prosvetnih radnika. Slavica Miranović je profesorka informatike i računarstva i predaje u dve škole, u Sečnju i Neuzini. Zatekli smo je veselu i nasmejanu na kursu, kako krasnopisom vešto ispisuje ćirilična slova. I nju je u ovo digitalno doba, kada su svi na tastaturama, privukla stara veština.
– Pripadam generaciji koja je, ipak, pisala rukom. Baš zato dolazim, da poboljšam motoriku ruke koja je prilično zakržljala zbog „klikova”. Planiram da sve što naučim kasnije koristim, ako ništa drugo, da bar ispišem zahvalnice deci. Uvek postoji način da se krasnopis primeni – otkrila je profesorka Miranović.
Ispostaviće se da su autorima obuke za kaligrafiju prosvetari najbolji saradnici, jer vole da uče, a lako prenose nova znanja dalje.
– Moj cilj je bio da prvo edukujemo nastavnike, da bi oni dalje širili veštinu lepog pisanja u radu sa decom. To dokazano funkcioniše. Takođe, to važi i za umetnike. Nekako je to bila naša prva ciljna grupa. Jako mi je drago što su polaznici nastavili da stečene veštine dalje primenjuju, što smo videli nedavno na godišnjem okupljanju grupe koja je već savladala kaligrafiju. Naime, imali smo jedno družanje, koje je organizovao „Pelikan hab” u 200 gradova, sa preko 10.800 kaligrafa i to sve u jednom danu – navela je Stoiljkovska.

M. PUDAR