Šta na nas čeka posle aprilskih izbora?

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Izbori u Srbiji biće održani 3. aprila ove godine. Kako se približavamo tom datumu, zvaničnici nam sve više ulepšavaju ekonomsku stvarnost. Do nas dolaze informacije da je naša privreda među najuspešnijima u Evropi, da je budžet sve puniji, da ima dovoljno novca za pomoć penzionerima i mladima, zarade rastu, plaćamo najnižu cenu struje i gasa… Da li to treba da nas raduje ili zabrine?
Dok se mi „uljuljkavamo”, u Evropi se događa prava noćna mora u vidu energetske krize. Eksplozija cene gasa i električne energije (rast od 4-5 puta) je nešto što će ostaviti duboke posledice na životni standard građana. Evropa je zimu dočekala sa niskim zalihama prirodnog gasa koji se upotrebljava za grejanje porodičnih domova i proizvodnju struje. Usled prirodnih uslova/okolnosti (slab vetar na severu Starog kontinenta) proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora je bila na niskom nivou. Zabeleženi su problemi i oko održavanja u francuskim nuklearnim elektranama. Ekonomska aktivnost nakon perioda „zaključavanja” je najpre otpočela na azijskom kontinentu, pa su tamo isporučivane zalihe gasa. Rusija nije požurila sa dodatnim snabdevanjem te je zbog manjka ponude došlo do skoka cena. Usled toga, prema procenama eksperata Bank of America, prosečno evropsko domaćinstvo suočiće se sa računima za struju i gas od 1.850 evra u 2022. u odnosu na 1.200 evra u 2020. godini. Prisutan je i strah od nestanka struje u toku zimskog perioda.
Do izbora niko ne očekuje ozbiljnije poskupljenje energenata u Srbiji. Međutim, „kada brana popusti”, potrošače (domaćinstva i privredu) verovatno očekuje susret sa realnošću. Više cene energenata će na nekoliko načina uticati na ekonomiju. Doći će do rasta cena brojnih proizvoda i usluga, što će privrednike prinuditi da poskupe svoje finalne produkte kako bi izbegli poslovne gubitke (prebacivanje troškova na kupce). Dakle, izvesni su novi inflatorni pritisci kao posledica rasta troškova proizvodnje (tzv. inflacija troškova). Usklađivanje cena energenata na našem tržištu sa onim u okruženju moglo bi da dovede do poskupljenja struje i gasa za domaćinstva. To će biti dodatni udar na kućne budžete.
Cena gasa diktira koliko će koštati čitav niz proizvoda – veštačko đubrivo, opeka, crep, keramika, čelik. U procesu proizvodnje veštačkih đubriva (na bazi amonijaka) gas predstavlja osnovnu sirovinu. Prolećna setva neće biti uspešna bez azotnih đubriva, jer bi u tom slučaju prinosi bili znatno manji (što bi izazvalo rast cena ratarskih proizvoda). Sa druge strane, i više cene đubriva će dovesti do povećanja cena žitarica i stočne hrane. Dakle, u oba scenarija se može očekivati poskupljenje svih životnih namirnica. Srbija je uvoznik đubriva, tako da će teško uspeti da izbegne talas poskupljenja u poljoprivrednoj proizvodnji.
Od ovakvog razvoja događaja strahuje većina evropskih političara i lidera, pošto bi to mogao da bude okidač za socijalne nemire. Naša zemlja nije „izolovano ostrvo” – delimo i delićemo sudbinu drugih država iz regiona. To što ćemo se nekoliko meseci zatvoriti „ispod staklenog zvona” i odbijati da objektivno sagledamo realnost oko nas ne vodi ka spasenju. Pre se radi o odlaganju neminovnog, a što se više odlaže – šok će biti veći. Latinska izreka kaže – „Opasnost je u odlaganju” (lat. Periculum in mora).