Šta potpiruje inflaciju?

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Kada rezultati odstupaju od poželjnih, odgovorni za vođenje ekonomske politike često pokušavaju da pronađu izgovore. Pri tome, treba znati da efekti mera kao što su promena referentne kamatne stope, dodatna potrošnja iz budžeta i slično, uglavnom dolaze do izražaja tek nakon nekoliko meseci (nekada i duže).
Jedan od najvećih ekonomskih problema je visoka inflacija. Kao njeni glavni uzroci olako i nedovoljno promišljeno se navode: „zastoj u globalnim lancima snabdevanja”, „sukob u Ukrajini” i drugi eksterni činioci. Propušta se pominjanje onih koji su internog karaktera, a značajno su doprineli tome da međugodišnja inflacija u Srbiji dostigne nivo od 16,2% u martu 2023. godine.
Uvidom u podatke Republičkog zavoda za statistiku može se utvrditi da su cene u našoj državi zabeležile skok mnogo pre početka sukoba u Ukrajini. Prvi znaci su bili vidljivi još u poslednjem kvartalu 2021. godine, kada je u proseku međugodišnji rast cena bio 7,3%. Trend je nastavljen. U toku prvog tromesečja 2022. međugodišnja inflacija u proseku je iznosila 8,7%. Dakle, događaji u Ukrajini se ne mogu tretirati kao „okidač”. Verovatnije je da uzroci leže i u činjenici da je tokom pandemije Srbija vodila izdašnu politiku podrške privredi i građanima koja nije imala selektivan karakter. Novac iz budžeta se delio svima, nezavisno od materijalnog položaja, po sistemu „uravnilovke”. Tako se u džepovima građana našla značajna suma sa kojom su se oni nakon „otključavanja”pojavili na tržištu i time podstakli rast cena. Ponuđena količina robe, zbog otežanog/usporenog transporta nije pratila tražnju. Samo je dodatno potpirivala inflaciju. Ceh je, kao i uvek, stigao na naplatu.
Druga bitna okolnost je što u tom periodu Narodna banka Srbije nije reagovala zaoštravanjem monetarne politike, nadajući se da je rast cena privremen. Referentna kamatna stopa je prvi put povećana tek aprila 2022. godine sa 1% na 1,5%. Tada je inflacija već bila dvocifrena. Usledilo je podizanje kamatne stope svakog narednog meseca, sve do aprila 2023. kada je postavljena na nivo od 6%, na kojem je i danas.
U uslovima kada su cene duže vreme bile u konstantnom porastu, akteri na tržištu su počeli da očekuju nastavak takvog trenda. Kasnija reakcija monetarnih vlasti je, po svoj prilici, dovela do pojave „inflatorne spirale”, odnosno do situacije kada se rast cena „ugrađuje” u zarade zaposlenih. To je logično i neophodno jer se štiti nivo životnog standarda. Istovremeno, reč je o izvoru dodatne tražnje koja podstiče poskupljenja i osujećuje napore da se inflacija obuzda.
Treće, osnovni ekonomski efekat sukoba u Ukrajini je bio nagli skok cena energenata. Međutim, u našoj zemlji do toga nije došlo, pošto su one bile strogo kontrolisane. Samim tim nema osnova za tvrdnju da je to glavni razlog za visoku inflaciju kod nas.
Kao što smo u „Bukvaru ekonomije” upozoravali, trebalo je štedljivije i selektivnije koristiti budžetski novac u periodu pandemije, jer bi pritisci na tražnju i cene bili manji. Kada je postalo jasno da cene rastu usled „pregrejane” tražnje. Nužno je promptno povećati referentne kamatne stope u cilju suzbijanja potrošnje i inflatornaih očekivanja. Od toga se odustalo možda i zbog toga što je to politički nepopularno – lakše je reći da je neko drugi kriv.