ŠTA SE URADILO U PRETHODNIH ŠEST GODINA NA POŠUMLJENOSTI I PODIZANJU ZELENILA

Nedovoljno angažovanje svih struktura

U Strategiji održivog razvoja Grada Zrenjanina za period 2014-2020. godine, pod stavkom zaštite životne sredine, u delu o nivou pošumljenosti i zelenila, izneti su podaci (iz 2011. godine) da se pod šumom i šumskim kulturama na teritoriji Grada Zrenjanina nalazi 4.544,1 hektar, odnosno oko 3 odsto, te da se smatra najnepošumljenijim područjem u Vojvodini. Planirano je da se do 2020. godine nivo pošumljenosti podigne na 6,71 % , odnosno da se površina šuma poveća na 8.899,1 hektar.

PLANIRANO NIJE DO KRAJA REALIZOVANO
U tabelarnom delu iznosi se analiza gde su pobrojane prednosti /snage/ koje će omogućiti izvršenje plana, pa je navedeno:
– postojanje projektne dokumentacije u vezi sa podizanjem vetrozaštitnih pojaseva,
– zainteresovanost javnosti i udruženja (lovačkih, pčelarskih, goranskih),
– opredeljivanje finansijskih sredstava za podizanje vetrozaštitnih pojaseva,
– raspoloživost zemljišta za sadnju šumskog materijala.
Prema navedenom, imali smo planove, novac, zainteresovanu javnost za radove i zemljište. Po meni, imali smo sve što nam je trebalo.
U tabeli su navedene i neke slabosti koje otežavaju izvođenje ovih poslova:
– nepostojanje strategije pošumljavanja grada,
– loše sprovođenje akcije podizanja vetrozaštitnih pojaseva,
– uništavanje mladih sadnica,
– loše stanje parkovskog zelenila i parkovske infrastrukture,
– nedostatak projekata za rekonstrukciju parkova i nedostatak projekata za podizanje novih parkovskih površina,
– sadnja invazivnih biljnih vrsta.

DOSTA PROPAGANDE, MALO RADA
Ako malo analiziramo, u Strategiji se uočava da su sve stvari bile poznate, kako prednosti tako i mane, ali da planovi nisu ostvareni. Zaključak je da lokalnoj politici nije jasan značaj šuma i zelenila, ili da tehnički i organizaciono nije spremna da izvede ove radove. Mislim da je pre ovo drugo u pitanju i da se ovom problematikom bave političari, neupućeni u struku, a da struke i nema na rešavanju ovih pitanja.
Objavljivanje članaka ili priloga na lokalnim televizijama u vreme sadnje, sa obaveznim slikanjem i objavljivanjem stotina kupljenih sadnica nije rešenje ovog problema. To je propaganda.
Izvršenje ovog posla traži daleko veću posvećenost, stručno znanje, kontinuiran rad na podizanju i obaveznom staranju na podignutim površinama. To nije briga samo šumara već multidisciplinaran posao koji traži rad urbanista, pejsažnih arhitekata, biologa, ekologa, ekonomista, lovaca, pčelara itd.
Ovi poslovi često ne donose materijalnu korist, ali je zato nemerljiv njihov doprinos u poboljšanju kvaliteta vazduha i vode, smanjenja negativnih posledica klimatskih promena, mesta za rekreaciju i okupljanje. Nesumnjiv je njihov pozitivan uticaj na fizičko i psihičko zdravlje ljudi.

NAJVEĆI PODUHVAT – KANAL DTD
U 18. i 19. veku izvedeni su u Banatu i celoj Vojvodini, ogromni radovi na regulisanju reka, iskopu kanala i izgradnji nasipa, površine su postepeno oslobađane od suvišnih voda.
U 20. veku izgradnjom kanala DTD, jednog od najvećih poduhvata tog vremena, stvoreni su uslovi za primenu odvodnjavanja i navodnjavanja.
U 21. veku najveći zadatak bi trebao biti podizanje optimalne šumovitosti, izgradnja vetrozaštitnih pojaseva i drugih vidova zaštitnog i urbanog zelenila kako bi se sačuvalo zemljište, voda, prostor, zaštita prirode i životna sredina.
Ako smo propustili ovih šest, a znam da smo pre toga propustili i prethodnih 20 godina, jer smo više uništili zelenih površina nego što smo podigli u tom periodu, kakvu budućnost očekujemo na ionako nepošumljenom području?
Trideset godina nismo uradili gotovo ništa na pošumljavanja i podizanju zelenih površina (izuzimam „Vojvodinašume” koji rade posao prema svojim planovima), a znamo i da sada izvršimo sadnju potrebno je 30 godina da biljke daju onaj efekat koji od njih očekujemo. Greške u ovoj oblasti se skupo plaćaju.
Valjda je jasno da bez biljnog sveta, ispravne vode i plodnog zemljišta ovaj region (i svaki drugi) ne može da opstane. Svojim (ne)radom, pogrešnim planovima, nestručnošću, doprinosimo da uslovi za život, u našoj sredini postaju sve lošiji. Nadam se da o narednoj Strategiji nećemo donositi iste zaključke.

* MARKO MILIŠIĆ,
DIPL. INŽ. ŠUMARSTVA
* Autor je Zrenjaninac, živi na Zelenom polju, pre oko tri decenije bio je tehnički direktor u JKP „Čistoća i zelenilo”, a potom osnovao firmu „Naš vrt”. Sada je penzioner.