U tržišnoj privredi „gašenje” preduzeća je uobičajena stvar

Piše: dr Dejan Molnar,
Vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

U medijima se najčešće piše i govori o dolasku novih investitora, pokretanju proizvodnih pogona, otvaranju radnih mesta i slično, dok se daleko manje pažnje posvećuje činjenici da svakodnevno sa radom prestaje veliki broj firmi.
I u lokalnoj privredi Zrenjanina dolazi do takvih situacija. Naime, nedavno je pokrenut stečaj u jednoj domaćoj kompaniji iz građevinskog sektora, a za jesen je najavljena i likvidacija jedne inostrane kompanije. Iako su oba preduzeća u javnosti percepirana kao uspešna, ona prestaju sa poslovanjem. Premda nas ovakvi događaji nekada mogu i iznenaditi, treba znati da se zapravo radi o najnormalnijoj poslovnoj dinamici u tržišnoj privredi. Za razliku od socijalističkog perioda, kada je država pomagala i nerentabilnim firmama da opstanu, u tržišnoj ekonomiji privredni subjekti koji ne ostvaruju profit i nisu u stanju da izmiruju svoje obaveze prestaju da postoje – nestaju sa tržišta.
Likvidacija preduzeća predstavlja oblik njegovog prestanka koji se sprovodi kada privredno društvo ima dovoljno finansijskih sredstava za pokriće svih svojih obaveza (način prestanka solventnog privrednog društva). Pokreće se odlukom ortaka, komplementara, skupštine članova društva s ograničenom odgovornošću ili skupštine akcionara. Za razliku od toga, stečaj se sprovodi kada imovina privrednog društva nije dovoljna za namirenje svih potraživanja poverilaca. Likvidacija je pod kontrolom članova društva, dok je stečaj pod kontrolom stečajnog suda.
U Srbiji je tokom 2017. godine (poslednji zvanično dostupni podaci) osnovano 43.446 privrednih subjekata (preduzeća i preduzetnika), što je za 18.778 više od ugašenih (sa radom je prestalo njih 24.668). Ukupan neto efekat (broj osnovanih podeljen brojem ugašenih privrednih subjekata) u 2017. godini je pozitivan – na svakih 100 ugašenih privrednih subjekata osnuje se 176 novih, pri čemu je taj odnos povoljniji kod preduzeća (na 100 ugašenih preduzeća osnuje se oko 300 novih) u odnosu na preduzetnike (na svakih 100 ugašenih preduzetnika osnuje se 160 novih).
Stopom opstanka privrednih subjekata se izakazuje koliko privrednih subjekata je uspelo da „preživi” prve dve godine postojanja. U 2017. godini u našoj zemlji ovaj pokazatelj iznosi 73,6%, što znači da su 3 od 4 tržišna aktera koja su osnovana 2015. godine opstala na tržištu do 2017. godine. Pri tome, ova stopa opstanka je nešto veća u slučaju preduzeća (88%) u poređenju sa preduzetnicima (70%).
Ako se posmatra nešto duže razdoblje (2010-2017. g.), može se zaključiti da u našoj zemlji u proseku oko 2/3 novih privrednih subjekata preživi prve dve godine poslovanja.
Međutim, jedno od osnovnih obeležja „poslovne demografije” u Srbiji je izražena teritorijalna nejednakost. Najveći broj osnovanih privrednih subjekata se nalazi u Beogradskoj (njih čak 31%) i u Južnobačkoj oblasti, sa sedištem u Novom Sadu (oko 10%). Na teritoriji Srednjobanatskog okruga (sa sedištem u Zrenjaninu) u toku 2017. godine osnovano je 720 novih privrednih subjekata, a ugašeno njih 505 (neto efekat je pozitivan – 215). Pri tome je srednji Banat učestvovao sa svega 1,6% u ukupnom broju novoosnovanih privrednih društava u Srbiji u toj godini.