Zašto i do kada će cene da rastu?

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Prema najnovijem saopštenju Zavoda za statistiku o Indeksu potrošačkih cena, ukupna inflacija je u septembru 2021. u odnosu na isti mesec prethodne godine dostigla nivo od 5,7%. Zvaničan rast cena se razlikuje po grupama proizvoda – hrana 9,1%, povrće čak 29,9%, meso 9,4%, električna energija za domaćinstva 8,2%, goriva i maziva za putničke automobile 15,8% itd. U svakodnevnim nabavkama građani uviđaju da su mnoge cene porasle i u većem procentu. Pri tome, rastuća inflacija nije karakteristična samo za našu zemlju, već je u pitanju globalni fenomen – u evrozoni je godišnja inflacija u septembru dostigla nivo od 3,4%, dok je u avgustu u SAD-u iznosila 4,3%.
Ekonomisti većinu stvari pokušavaju da objasne pomoću modela ponude i tražnje. Tako su i danas saglasni da cene rastu zbog neusklađenosti ponude i tražnje za proizvodima i uslugama, kao i da je pomenutu neravnotežu izazvala pandemija korona virusa. Međutim, neizvesno je do kog nivoa i do kada će cene rasti.
Pođimo od tražnje. U periodu nakon izbijanja pandemije, države širom sveta su koristile monetarne i fiskalne stimulanse u sklopu paketa državne pomoći. U prvih 12 meseci trajanja pandemije fiskalna podrška na globalnom planu je iznosila preko 16.000 milijardi dolara (to je iznos koji je za oko 300 puta veći od BDP-a Srbije iz 2020. godine). Ovakvim ubrizgavanjem gotovine su se na računima građana i preduzeća našla finansijska sredstva koja su izvor dodatne tražnje. U prvim mesecima epidemije, a uz manje prekide praktično tokom cele 2020. godine, na snazi su bile različite nefarmakološke mere za borbu protiv širenja virusa („zaključavanje”, ograničavanje kretanja, zabrane okupljanja itd.). U takvim uslovima potrošnja je bila ograničena. Nakon otpočinjanja vakcinacije usledilo je „otvaranje”, proizvodnja je počela da se oporavlja, a potrošnja je „eksplodirala”. Primera radi, privatna potrošnja u Srbiji je u drugom kvartalu 2021. godine zabeležila međugodišnji rast od preko 17%.
Međutim, na strani ponude nije došlo do odgovarajućeg rasta. Suprotno tome, pandemija je izazvala „uska grla” u globalnim lancima snabdevanja. Usled otežanog i usporenog kretanja ljudi, sirovina i robe (problemi u prevozu tereta, rast transportnih troškova), preduzeća teško i po daleko većim cenama dolaze do neophodnih proizvodnih sirovina. Ponuda (proizvodnja), za sada, nije uspela da odgovori na rastuću tražnju, koja je dodatno „podgrejana” i državnim izdacima za izgradnju infrastrukture. A kada je tražnja veća od ponude – cene rastu.
Osim toga, prisutan je i mehanizam tzv. inflacije troškova, odnosno rasta cena usled rasta proizvodnih troškova (rast cene nafte i gasa, rada, sirovina itd.). Nafta i gas su poskupeli nekoliko puta, a o većim izdacima za radnu snagu u Srbiji svedoči podatak da su u prvih sedam meseci 2021, u odnosu na isti period lane, budžetski prihodi po osnovu poreza na dohodak građana veći za 29%, a po osnovu poreza na zarade za čak 34%. Sa određenim zakašnjenjem, treba očekivati da će se rast tzv. proizvođačkih cena „preliti” na potrošačke cene.
Ukoliko u narednim mesecima usledi ubrzanje rasta cena i proširivanje na veći broj proizvoda, to bi značilo da se ponuda ne prilagođava uvećanoj tražnji, pa treba očekivati reakciju monetarnih vlasti/centralnih banaka (povećanje kamatnih stopa).