ZRENjANINKA DEJANA RADANOVIĆ, ČLANICA TENISKE REPREZENTACIJE SRBIJE

Upeh je rezultat napornog rada

  • Dobar početak sezone mi je dao vetar u leđa. Izlazim na teren sa više samopouzdanja, vere u sebe i u ono što radim – kaže Dejana

 

Poslednji put je u Zrenjaninu igrala kao klinka na šljakastim terenima lokalnog teniskog kluba, a sada se u rodni grad vraća na teren u Kristalnoj dvorani kao jedna od najboljih seniorki Srbije. Dvadesetogodišnja Dejana Radanović je poziv selektorke zaslužila rezultatima koje beleži od početka godine – ima 26 pobeda i samo pet poraza, tri osvojena turnira, jedno finale i polufinale iz serije 15.000 ITF tura. Tako je došla do 329. pozicije na svetskoj VTA listi. Napredovala je više od 100 mesta u odnosu na pre par meseci. Dejana kaže da je to rezultat napornog rada, ali i unutrašnje ravnoteže.
– Krajem prošle godine su fizička priprema, teniski i mentalni deo igre došli na svoje mesto. Dobar početak sezone mi je dao vetar u leđa. Izlazim na teren sa više samopouzdanja, vere u sebe i u ono što radim. Naučila sam i da se ne iscrpljujem dugoročnim planovima. Kada me je prošle godine povreda odvojila od terena više od dva meseca, promenila sam pogled na sve to. Trudim se da ostanem zdrava, da napredujem i uživam u igri – objašnjava Dejana.
Tenis je počela da trenira sa šest godina. Seća se da je kao mala stalno „skakala roditeljima po glavi” pa su morali da je upišu na neki sport da usmeri energiju. Tenis je bio praktično rešenje jer je tada stanovala u „Maloj Americi”, u blizini terena „Galeba”. Potom se sa porodicom preselila u Novi Sad, nastavila je ozbiljno da trenira, pa je između ostalog, osvojila i titulu prvakinje države do 18 godina. Tada je odlučila da tenisku karijeru gradi neuobičajenim putem i zaobiđe juniorske turnire. Danas drugačije gleda na tu odluku.
– Otišla sam na par juniorskih turnira, ali svaki put sam se razbolela, povredila ili imala neki drugi problem… Igrom slučaja, sa 16 godina odigrala sam fjučers 10.000, ušla u četvrtfinale i odlučla da preskočim juniorske turnire. To je bila greška. Psihički i fizički nisam bila spremna za profesionalni tenis. Juniorske turnire treba igrati, jer dete od 16, 17 godina nije spremno za izazove seniorskog tenisa. Naravno, ako postoji potencijal treba igrati i ITF i VTA tur, ali je ključ dobro izbalansirati turnire. Ja sam stagnirala dve-tri sezone, sve dok se pre godinu dana sazrevanje nije sjedinilo sa radom i sve došlo na svoje mesto – ističe Dejana.
Nedavni uspesi su je naterali i da se prijavljuje i za jače turnire, kako bi došla i do najprestižnijeg nivoa – VTA turnira čiji je delić atmosfere osetila na Fed kupu, posmatrajući igračice iz vrha svetskog tenisa.
– Bilo je istovremeno i divno i čudno gledati Johanu Kontu, koja je lane igrala polufinale gren slema. Posmatrala sam par igračica iz top 50 – kako igraju, kako se ponašaju, bilo je vredno iskustvo – priseća se ona i dodaje da će Fed kup vikend u Estoniji pamtiti i po super atmosferi iz našeg tima, koji su činile Nina Stojanović, Ivana Jorović i Bojana Marinković, koje Dejana dobro poznaje još iz mlađih dana.
Naša reprezentativka navodi da igra agresivan, napadački tenis i da joj je omiljena podloga šljaka – kao i igračici čijoj igri se divi. To je 29. teniserki sveta, Ruskinja Darija Kasatkina.
PORODICA NAJVEĆA PODRŠKA
Dejanini treneri su Boris Čonkić i Robert Belak, a za kondicionu pripremu je zadužen Zlatko Novković, inače dugogodišnji član tima Ane Ivanović. Na turnirima je uz Dejanu uglavnom neko od trenera, ali putuje i sa roditeljima, koji su joj, uz sestru, najveća podrška.

MILANA MARIČIĆ