Frankopani su skupa sa Zrinskima stajali na braniku kršćanstva
Potkraj 2018. godine Zrenjanin je temeljem prijedloga Komisije za utvrđivanje naziva ulica i trgova ostao bez Frankopanove ulice. Ona je spajala ulice dr. Kornela Radulovića i Toše Jovanovića, a odnedavno nosi ime Metohijska. Obrazloženje priloženo uz odluku o promjeni njezina naziva kaže da su Frankopani, kao pripadnici značajne hrvatske velikaške obitelji, igrali bitnu ulogu u obrani hrvatskih nacionalnih interesa unutar Habsburške Monarhije, no da su za srpski narod i njegovu državu oni posve beznačajni.
BURNA HRVATSKA POVIJEST I FRANKOPANI
Uz Zrinske, s kojima su bili povezani bračnim i prijateljskim vezama, Frankapani ili Frankopani se doista svrstavaju u najglasovitije hrvatske plemićke rodove. Njihova se obiteljska loza može pratiti čak od 12. stoljeća, otkad datira zapis s Krka u kom se spominje njihov prvi poznati predak. Krčki su knezovi, kao rodonačelnici ove obitelji, kasnije stjecali brojne posjede diljem Hrvatske koje su izgubili po prodoru Turaka u naše krajeve. Burna povijest Hrvata može se pratiti preko Frankopana koji su stotinama godina ratovali protiv otomanskih osvajača, a kasnije se suprotstavili sve jačem utjecaju i pritisku habsburškog carskog apsolutizma.
Prijelomni događaji čiji su glavni sudionici bili danas najpoznatiji pripadnici rodova Frankopana i Zrinskih, zbila su se u 17. stoljeću. U zatvoru u Bečkom Novom Mjestu 1671. utamničeni su Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski. U tu svrhu posebno ustanovljen sud ih je obojicu okrivio za poticanje na narodni ustanak protiv habsburških vladara, a Zrinskoga izričito zbog pretenzije na prijestol. Pisma zarobljenih upućena suprugama i danas se čuvaju, a njihova je sadržina dirljivo svjedočanstvo o moralnome integritetu ovih ličnosti i njihovoj privrženosti vjeri i obitelji. Obojici su 30. travnja 1671. u Bečkom Novom Mjestu odrubljene glave. Reakcije osude spram ovog gnjusnog čina Habsburgovaca uslijedile su od strane brojnih europskih monarha toga doba.
VOJVODA MIŠIĆ ODAO POČAST ZRINSKOM I FRANKOPANU
Priča o sudbini slavnih Frankopana i Zrinskih osobito se popularizira s početkom buđenja nacionalne svijesti Hrvata i južnih Slavena u 19. stoljeću. Oni su postali simbolom borbe za narodnu slobodu i uzorom za pobunu protiv tuđinskoga ugnjetavanja. Izbor ovih obitelji nije bio slučajan, jer su svojedobno zaista bili istaknuti borci za i danas umnogome ugrožene vrijednosti. Tako Adam Pribićević, srpski političar iz Hrvatske, u jednoj od svojih studija navodi da je Krsto I. Frankopan kao najveći hrvatski junak 16. stoljeća u tadašnjoj Europi bio poznat pod imenom „mač kršćanstva”.
Povijesni značaj ovih velikaša prepoznala je i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako su pompoznom svečanošću uz državne počasti 30. travnja 1919. godine prethodno prenijeti posmrtni ostaci Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskoga pokopani u zagrebačkoj katedrali. I beogradski tisak pisao je tada o ceremoniji njihova sprovoda kojoj su nazočili brojni srpski uglednici. Svečanost su sem izaslanika Kraljevskoga dvora Karađorđevića uveličali vojvoda Živojin Mišić, ministri vlade Kraljevine SHS, kao i predstavnici studenata Sveučilišta u Beogradu.
Slava Frankopana i Zrinskih brzo se širila čitavom državom, pa je svaki veći jugoslavenski grad između dva rata imao ulice nazvane po njima. Dan njihove pogibije Kraljevina je proglasila praznikom, pa tako u časopisu Prosvjetni glasnik iz 1932. godine možemo naići na obavijest o proslavi 30. travnja u svim školama u Beogradu. Prva je svečana proslava Zrinsko-frankopanskoga dana u prijestolnici, pak, održana 1928. u Narodnom kazalištu. Tridesetih godina, do početka Drugog svjetskog rata, mnogi gradovi Srbije, poput Niša, pridružili su se obilježavanju ovog praznika. Sokolska društva diljem Jugoslavije su također bez iznimke na svoj način svakog 30. travnja odavala poštu Zrinskim i Frankopanima.
