Da li je naša privreda stvarno naša?

Piše: dr Dejan Molnar,
vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Međunarodna investiciona pozicija (MIP) je makroekonomski račun (bilans), odnosno statistički izveštaj u kojem su sadržani svi finansijski odnosi jedne zemlje sa inostranstvom (svetom). Važnost proizilazi iz činjenice da se u njemu beleže sva potraživanja jedne od drugih država i sve njene obaveze prema ostatku sveta. Međunarodna investiciona pozicija (MIP) predstavlja razliku (saldo) između ovih potraživanja i obaveza. U zavisnosti od toga da li je vrednost navedenog indikatora (računa) pozitivna ili negativna, država može da bude neto kreditor ili neto dužnik u odnosu na tzv. sektor inostranstva. Na bazi ovog bilansa može se procenjivati finansijski rizik kojem je država izložena. Što je ovaj račun u većem minusu, to je rizik od finansijske krize veći.
Po pravilu, razvijene države su neto kreditori (imaju pozitivnu vrednost MIP), dok su one druge neto dužnici (imaju negativnu vrednost MIP). Prema podacima Evrostata, međunarodna investiciona pozicija Srbije na kraju prvog kvartala 2021. godine beleži negativan saldo od čak 42,47 milijardi evra. Takav bilans MIP ima i većina bivših tranzicionih zemalja Centralne i Istočne Evrope, kao i države regiona Zapadnog Balkana, dok razvijene zemlje Zapadne Evrope (Nemačka, Holandija, Belgija, Luksemburg, Austrija) i skandinavske zemlje (Finska, Švedska, Danska, Noreška) imaju pozitivnu vrednost finansijskih odnosa sa inostranstvom.
Izraženo po stanovniku, međunarodna investiciona pozicija Srbije je takva da svaki stanovnik ima neto obaveze prema sektoru inostranstva u iznosu od 6.131 evro. To je 1,8 puta više nego što iznose neto inostrane obaveze jednog građanina Severne Makedonije, 2,3 puta više nego jednog stanovnika Albanije i 3,4 puta više nego jednog žitelja Bosne i Hercegovine. Sa druge strane, neto finansijska potraživanja od ostatka sveta ima svaki rezident Nemačke (31.339 evra), Danske (70.764 evra), Luksemburga (54.935 evra), Holandije (46.988 evra), Švajcarske (79.931 evra), Norveške (186.717 evra) itd.
Stepen ekonomske kolonizacije jedne države, odnosno njene ekonomske potčinjenosti bi se mogao odrediti kao udeo negativnog salda međunarodne investicione pozicije u BDP-u. U tom pogledu, Srbija ima daleko najlošiju poziciju u odnosu na gotovo sve bivše zemlje u tranziciji i države Zapadnog Balkana. Pomoću podataka Evrostata se može pokazati da udeo negativnog salda MIP-a u BDP-u na kraju marta 2021. godine u Srbiji iznosi čak 91,4% te da je „indeks kolonizacije” drugih zemalja manji – u Bugarskoj 24,2%, Češkoj 9,7%, Estoniji 21,6%, Hrvatskoj 49,9%, Mađarskoj 46,7%, Poljskoj 41,5%, Rumuniji 47,5%, Sloveniji 9%, Slovačkoj 63,1%, Severnoj Makedoniji 64,9%, Albaniji 59,2%, BiH 35,5%.
Kada se iz ovog ugla sagledaju činjenice i da im se odgovarajuće tumačenje, jasno je zbog čega je (ekonomski) suverenitet naše zemlje tako nizak. Zahvaljujući novim zaduživanjima u inostranstvu, kao i dotoku stranih investicija situacija će na ovom planu biti još lošija. Današnji ekonomski rast finansira se i obezbeđuje tako što se budućim generacijama stavlja „hipoteka na ekonomsku samostalnost/nezavisnost”.