DR TOMISLAV MLADENOVIĆ, U JAŠI TOMIĆU LEČI GRAĐANE BESPLATNO

Oseća se dobro kada pomaže ljudima

  • Rođen je na Jastrepcu kod Valjeva 19. juna 1952. godine, a kada mu je bilo četiri godine, zbog očevog posla, koji je bio agronom, porodica je došla u Banat. Tu je završio osnovno obrazovanje, a školovanje u gimnaziji počeo je u Beogradu, a završio u Mostaru

Dermatovenerolog u penziji, primarijus dr Tomislav Mladenović, svakog meseca dolazi u ambulantu u Jaši Tomiću da potpuno besplatno leči i savetuje pacijente u tom naselju. Iako nije rođen u Jaši, tamo je odrastao i završio osnovnu školu, a praksu da dolazi jednom mesečno zbog svojih sugrađana-pacijenata počeo je još pre više od 20 godina.
– Osećam se dobro kada pomažem ljudima, posebno kada radim u Jaši Tomiću. Olakšam im tako što ih posavetujem, ispišem izveštaj koji zatim predaju svom odabranom lekaru ili specijalisti. Iako su lekari sujetni, nikada pacijenti iz Jaše Tomića nisu imali problema, niko nije odbio moje mišljenje. Takođe, uradim krioterpiju ako treba, i to zahvaljujući veterinarima koji imaju tečni azot – veli dr Mladenović.
On je rođen na Jastrepcu kod Valjeva 19. juna 1952. godine, a kada mu je bilo četiri godine, zbog očevog posla, koji je bio agronom, porodica je došla u Banat. Tu je završio osnovno obrazovanje, a školovanje u gimnaziji počeo je u Beogradu. Za to vreme stanovao je kod strica Gojka, koji je bio pneumofiziolog. Školu je završio u Mostaru, jer je stric kao vojno lice, dobio prekomandu.
– Veoma sam zahvalan stricu zbog svega što je učinio za mene. Nije lako uzeti nečije dete pod svoje okrilje. Naravno, na njega sam se i ugledao. Završio sam Medicinski fakultet u Nišu, tamo se oženio, ali posle dve godine boravka u Vladičinom Hanu, moja supruga i ja smo se preselili u školski centar za četiri klase vojske kod Sombora. Tamo je 3.000 regruta godišnje dolazilo iz cele Jugoslavije – priča dr Mladenović.
Ubrzo je dobio priliku za specijalizaciju na Vojno-medicinskoj akademiji i iskoristio ju je.
– Tada se znalo koliko lekara je potrebno takvoj ustanovi i to je bilo dobro. Međutim, specijalizant je mogao da ostane da radi na VMA samo ako bi završio svoju specijalizaciju sa peticom. Ne bih da se hvalim, ali dao sam sve od sebe, i dokazao se. Postao sam načelnik kabineta Odeljenja za dermatovenerološke bolesti. Tamo sam i radio do penzije.
U penziju je otišao pre roka, 2011. godine, jer su uslovi bili povoljni. Ipak, ne prestaje sa radom. Radi u nekoliko privatnih klinika u Srbiji kao konsultant, a takve usluge pruža i pacijentima u Podgorici jednom mesečno.
Kako kaže, osim što je dobar za zdravlje, sport je uvek bio njegova velika ljubav. Ovaj stručnjak je osnovao i klub malog fudbala „Akademac VMA”, u kojem je igralo tridesetak njegovih kolega i bili su veoma uspešni, i na terenu i van njega.
– Tako je zapravo i počela praksa dolaska u Jašu Tomić i pomoć pacijentima. Mislim da je to bilo 1994. godine, kada je bila kriza sa gorivom, a ovde se švercovalo, pa smo došli kao klub da odigramo fudbal i natočimo benzin. Onda smo išli po mnogim mestima u Jugoslaviji da na jedan dan vidimo znamenitosti, igramo fudbal i pomažemo koliko god možemo. Iako sam van terena već dugo, ipak sam ostao u upravi „Akademca VMA” – kaže naš sagovornik.

  • PORODICA – RADOST I PODRŠKA
    Ovaj stručnjak, koji se bavi i alergijama, kaže da veruje da žena koja je iz druge branše ne bi razumela njegov humani rad. Ističe da je imao sreće pošto je njegova supruga stomatolog. Imaju dva sina, Vladimira i Nikolu. Stariji je završio pravo, a drugi molekularnu biologiju.
    – Nikola ne može da nađe posao u Srbiji, mislili smo da će otići u inostranstvo, pošto je bio i u upravi „Zelene Evrope”. No, izgleda da je njegov doživljaj Evrope takav da ne želi da ode tamo. Ovde je radio i kao konobar i kao profesor biologije na zameni. Snalazi se – objašnjava najstariji Madenović u porodici.

 

SUZANA KOKAVSKI