DR VET. RADOSLAV MARTINOV NA INTERNETU DAJE SAVETE O SVINJOGOJSTVU

Uzgajivače nema ko da edukuje

Doktor veterinarske medicine Radoslav Raša Martinov iz Perleza do kraja prošle godine radio je u Veterinarskom specijalističkom institutu Zrenjanin na odeljenju za svinjarstvo, nakon čega je otišao u penziju. Struka mu je međutim veoma nedostajala. Istovremeno, uzgajivači svinja iz naše zemlje i regiona počeli su da se okupljaju na društvenoj mreži Fejsbuk kako bi razmenjivali iskustva iz posla. Mreža ih je spojila sa dr Martinovim iz Perleza na obostrano zadovoljstvo – oni su dobili stručnog savetnika (bez naplaćivanja usluga), a on priliku da radi ono što najbolje ume i voli.

KLJUČAN PREVENTIVNI ZDRAVSTVENI PROGRAM
Kao stručnjak Veterinarsko specijalističkog instituta Zrenjanin dr Martinov je obilazio farme svinja severnog i srednjeg Banata. Kako kaže, pod njegovim nadzorom bilo je oko 6.000 krmača i oko 150 hiljada tovljenika – nekada na velikim društvenim gazdinstvima, a sada na farmama u vlasništvu krupnih kompanija. Onda je došlo vreme za penziju.
– Razmišljao sam kako da ispunim svoje dane, pa sam se učlanio u lovačku organizaciju i ponovo se vratio muzici – sviram bas gitaru u bendu „On the old road” („Na starom putu”). Međutim, vukla me je i dalje moja struka. Na Fejsbuku sam našao grupu udruženja svinjara, koji su se konsultovali oko problema u uzgoju. Primetivši da greše i da mnoge stvari ne poznaju, počeo sam da ih savetujem u vezi sa tehnološkim postupcima oko odgoja i oboljenja svinja. Moji uputi su bili uspešni, te su farmeri počeli da mi se javljaju sa pitanjima – priča dr vet. Raša Martinov.
Redovno se čuje sa desetak uzgajivača – iz Doboja, Bijeljine, Čačka, Rume, Vrbasa, Bečeja, ali i iz Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine.
Prema njegovim rečima, svinjari se najčešće se žale na oboljenja sasvim mladih prasića. Kako dodaje dr Martinov, ključno je to da se primenjuje valjan program uzgoja, koji podrazumeva dobar ambijent i preventivni zdravstveni program.
– Upotrebom određenih antibiotika, ciljano, u kratkom periodu, suzbijaju se ozbiljnija oboljenja mlade prasadi. Lečenje se odvija u tom dobu, kasnije ne, tako da nema brige da su naše svinje pod hormonima ili antibioticima. Kada su mali, lekovi se moraju koristiti jer su prasići osetljivi, a situacija u većim farmskim uzgojima je kao u dečjem zabavištu – kada se jedno zarazi, onda obole i ostali – objašnjava naš sagovornik.

ZNANJE SPECIJALISTA NIJE DOVOLJNO ISKORIŠĆENO
Dr Martinov zaključuje da su, nažalost, domaći uzgajivači svinja ipak slabo informisani o svom poslu i da prave početničke greške. To i nije tako iznenađujuće jer o odgoju nemaju odakle ni da nauče, ističe on.
– Moglo bi se reći da je 20 odsto farmera savladalo tehnologiju gajenja svinja. Nije ni čudno što „lutaju”, okupljajući se po Fejsbuk grupama – navodi dr Martinov. Objašnjava da usled nedovoljne iskorišćenosti specijalista iz državnih instituta, stočare nema ko da edukuje.
– Postoji 12 veterinarskih specijalističkih instituta, od toga dva su naučna, u Beogradu i Novom Sadu. Pri odgoju stoke treba voditi računa o selekciji, reprodukciji, ishrani, zdravstvenoj zaštiti i menadžmentu upravljanja tehonološkim postupcima na farmi. Time se bave stručnjaci iz veterinarskih specijalistčkih instituta, poput zrenjaninskog, koji ima jako dobar kadar i iz reprodukcije goveda i živinarstva.
Šteta što nije dovoljno iskorišćeno znanje tih stručnjaka i što ih država praktično ne prepoznaje. Recimo, bilo bi dobro kada bi država stimulisala veterinarske ambulante i stanice da angažuju stručnjake iz instituta – isto kao što lekar opšte prakse daje uput za specijalistu, tako je i životinjama potreban specijalistički pregled. Očekivao sam za svog radnog veka da će se to uvesti, ali ipak nije – navodi dr Raša Martinov.
Inače, prema iskustvu našeg sagovornika, svinje se malo gaje u našem okrugu, dok ih ima dosta na severu Banata i Bačke.

  • UZGAJIVAČI PREPUŠTENI SUROVOSTI TRŽIŠTA
    U Srbiji je, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, krajem 2019. bilo za 4,3 odsto više svinja nego krajem 2018, ali u poređenju sa desetogodišnjim prosekom (2009–2018), ukupan broj svinja manji je za 9,1 odsto. Proizvođači svinja prepušteni su surovosti tržišta, ističe dr vet. Martinov. – Velike su oscilacije cena. Proizvodnja jednog tovljenika košta 140 dinara po kilogramu, a neretko se desi da na kraju cena po kilogramu žive vage padne na 140 dinara ili manje, što znači da se uzgoj ne isplati. Takođe se dešavalo i da cena skoči na 200 dinara. Nekada su privredne zajednice, koje su činili proizvođači svinja, stočne hrane i klanična industrija, odlučivale cenu hrane, tovljenika i klanične vrednosti – kaže naš sagovornik. Prema njegovim rečima, sada je cena svinjetine na ivici rentabilnosti jer je tržište mesa u Evropi stalo zbog korone. Veća je ponuda od potražnje, tako da je pala cena mesa, što se odrazilo i na domaće prilike.

Milana Maričić