EPARHIJA BANATSKA OBELEŽILA OSAM VEKOVA SAMOSTALNOSTI SPC

Uprkos iskušenjima Crkva je opstala

Najveća zasluga svetorodne dinastije Nemanjića koja je Srbijom vladala skoro dva veka ogleda se u samostalnosti tadašnje države i autokefalnosti Crkve koja je bila pod upravom Carigradske patrijaršije. Srpska pravoslavna crkva proglasila je 2019. godinom velikog jubileja u kojoj se navršilo osam vekova (1219-1919) od ovih, najvažnijih događaja u našoj istoriji.
Eparhija banatska pridružila se ovoj svetkovini svečanom akademijom koja je održana u Kulturnom centru u subotu 23. i svetom arhijerejskom liturgijom u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u nedelju 24. novembra. Svetu liturgiju predvodio je episkop banatski Nikanor uz sasluženje umirovljenog episkopa mileševskog Filareta, umirovljenog episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija, episkopa budimskog Lukijana i episkopa osječko-poljskog Heruvima, mnogobrojnog sveštenstva iz drugih eparhija i vernog naroda.
Zasluga za samostalnost Crkve pripada najvećem srpskom svetitelju od roda Nemanjića, Svetom Savi – Rastku Nemanjiću koji je bio njen prvi arhiepiskop.
O značaju ovog događaja govorio je u svojoj besedi vladika banatski Nikanor.


– Dobijanje samostalnosti Srpske pravoslavne crkve od strane Carigradske patrijaršije velik je i važan datum u istoriji, a zbio se pre osam stotina godina. Izdejstvovao ju je mudrošću svojom i blagodaću božijom Sveti Sava, arhipastir i duhovni vođa srpskog naroda kroz vekove. On je uvek prisutan u našem narodu jer ga slave, pamte i prizivaju u pomoć svi naraštaji. Njegova pomoć i molitve nisu napuštale Crkvu kroz svih osam vekova njenog trajanja. Doživljavala je teške trenutke, imala je i periode radosti, a svaka radost je služba Bogu. Susretale su je tuge i iskušenja, kao što se to dešava i sa svima nama, ali molitvama Gospodu i Svetom Savi odoleli smo svim nedaćama – rekao je episkop Nikanor.
Svečana akademija, koja je započela dvema himnama- „Bože pravde” i „Oče naš”, bila je organizovana kao svojevrsan spoj duhovnih i rodoljubivih pesama poput „Manasije”, kosovskog spleta, „Vidovdana”, „Gde je srpska Vojvodina”, „Mati Angelina”, „S nami Bog”, „Kreće se lađa Francuska” i „Tamo daleko”, koje su izvodili horovi „Sveti Serafim Sarovski” i „Rafailo Banatski”, kao i gostujući crkveni hor „Sveti Sava” iz Sremske Mitrovice.


Episkop Nikanor je na ovoj svečanosti još jedanput podsetio na život Crkve, njene uspone i padove, brzine u napredovanju, ali i osporavanja, usporavanja, i kako je rekao, često je bivala ono što ne bi trebala da bude, pod vlašću tuđina, što se osećalo u istoriji dugoj osam vekova. Takođe, zahvalio se Gradu i svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos ovakvom jednom događaju.
Istorijat SPC-a u vremenu pre i posle dobijanja samostalnosti, kao i osvrt na najvažnije ličnosti i događaje tog perioda, među kojima su Sveti Sava, njegov otac Stefan Nemanja i brat Stefan Nemanjić Prvovenčani – prvi krunisani kralj, dao je protosinđel Kleopa Stefanović, starešina manastira Vavedenja Presvete Bogorodice i profesor sprske Pravoslavne bogoslovije svetog Arsenija Sremca iz Sremskih Karlovaca.
Perica Markov, pesnik, pročitao je svoju pesmu „Vidovdan” dok je Jelena Rudić odrecitovala „Otadžbinu” Đure Jakšića. Program su vodili Miljan Vuković, glumac NP „Toša Jovanović” i Predrag Nenin, protođakon.
Akademija je završena, takođe, dvema himnama, starom srpskom „Vostani Serbije” i svetosavskom „Uskliknimo s ljubavlju”. Miroslava Malbaški

Miroslava Malbaški