FESTIVAL TRADICIONALNIH INSTRUMENATA „ROG BANATA” DOBIO MEĐUNARODNI KARAKTER

Od didžeridua do fujare

Udruženje građana „Banatske gajde” koje vodi Vanja Ilijev, multitalentovani muzičar i svirač na mnogim instrumentima, godinama radi na promociji narodnog stvaralaštva sa posebnim naglaskom na Banat. U subotu je u Narodnom muzeju organizovalo treći Festival tradicionalnih instrumenata „Rog Banata”.
Manifestacija raste iz godine u godinu, privlačeći i sve veći broj učesnika i gostiju iz regiona.

MUZICIRANJE ABORIDŽINA
Prema rečima Vanje Ilijeva, cilj je predstavljanje izvornih instrumenata u originalnom obliku. Za odabir izvođača najvažnija je izvornost kako u muziciranju, tako i u samom nastupu. Festival je od ove godine dobio i međunarodni karakter, a u fokusu je Severna Makedonija. U goste su došli učenici i profesori iz Državnog muzičko-baletskog centra „Ilija Nikolovski-Luj” iz Skoplja, sa odseka za tradicionalnu muziku i igru.
Publika je imala priliku i da se upozna sa više arhaičnih makedonskih, mađarskih i rusinskih instrumenata, među kojima su kaval, kemane (ćemane), zurle, tapani, fujara, citra, njenjere, drombulje. Nisu izostale ni gajde. Posebnu radoznalost među posetiocima izazvao je instrument starosedelaca Australije Aboridžina – didžeridu, koji je Ilijev dobio na poklon.

– Zanimaju me drevni instrumenti, a mnoge od njih imam u svom domu. Rešio sam i da naučim da sviram mnoge od njih (dvoglasne južnomoravske, bugarske „Đura” gajde, troglasne vojvođanske), harmoniku, tamburu samicu, frule, okarinu, drombulje. Didžeridu je stigao pre mesec dana, od ljudi iz Australije koji prate moj rad. Jednostavne je konstrukcije (šuplja cev od eukaliptusa), ali dosta težak za sviranje. Australijski domoroci su ga koristili kada su pričali priče o lovu sedeći pored vatre – ispričao je Vanja Ilijev.
Festival je bio koncipiran tako da je svako od izvođača prvo predstavio ono na čemu će svirati, a zatim su usledile karakteristične numere.

GOSTI IZ MAKEDONIJE
Drag gost od početka manifestacije je Saša Paljenkaš, multiinstrumentalista iz Ruskog Krstura. Predstavio je fujaru – čobanski, pastirski instrument karakterističan za Slovačku, ali koji se sve više pojavljuje i kod Rusina. Sličan je kavalu i fruli, samo je mnogo veći.
– Fujara je stara i retko se nađe ko na njoj zna da svira. Postaje sve popularnija, naročito na zapadu. Zbog umirujućeg zvuka koristi se i u medicinske svrhe jer melodija koju stvara opušta – objasnio je Saša Paljenkaš.

Gosti iz Makedonije pošli su na festival u Kačarevu, ali nisu zaobišli Zrenjanin.
Blagica Ilić, profesorka stručnih predmeta i narodnih igara, čija su specijalnost kola, pohvalila je Festival i prijatnu, toplu, domaćinsku atmosferu.
– Prvi put smo u Zrenjaninu, iako se dugo poznajemo. Muzej je predivan, naročito prostor u kojem smo nastupali. Izuzetno je akustičan što je od velike važnosti za izvođače. Predstavili smo neke od najznačajnijih makedonskih instrumenata – kazala je Blagica Ilić.
Siniša Onjin, v.d. direktora Narodnog muzeja, rekao je da je ovakav festival od velikog značaja za Grad.
– To je prilika da se upozna bogatstvo instrumenata, nošnji i muzike koje mi imamo, ali i kultura nama bliskih naroda – kazao je Onjin.

Miroslava Malbaški
Foto: Goran Mihajlov

VRTEĆA LAUTA, NJENJERE ILI HARDI GARDI
Posebnu pažnju na Festivalu svake godine privlači tradicionalni mađarski instrument koji ima nekoliko naziva: vrteća lauta (tekero), njenjere, ili kobilja glava (zbog oblika), a na zapadu je poznat kao hardi gardi. Specifičnu melodiju koju stvara izvodio je Bela Mičik iz Novog Bečeja, odsviravši nekoliko srednjovekovnih kompozicija.
– Ovaj stari mađarski instrument potiče iz 14. veka i ima formu broja osam. Svrstava se u gudačke instrumente i dosta je komplikovan. Ima strune kao violina (bas, ritmička i melodijska struna koje se izrađuju od ovčijih creva), a umesto gudala muzikant okreće ručicom točkić koji dodiruje strune. Na telu njenjara umesto dirki su drveni čepovi-klapne. Sve više ga koriste ulični svirači na zapadu i zovu ga hardi gardi – objasnio je Mičik.