Inflacija je (ne)očekivana

dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Posle deset godina privreda Srbije se opet suočava sa dvocifrenom inflacijom. U junu 2022. godine u poređenju sa istim mesecom prošle godine cene su bile veće za 11,9%. Visoka godišnja inflacija u junu ove godine zabeležena je i širom Evropske unije – u Francuskoj (6,5%), Italiji (8,5%), Nemačkoj (8,2%), Luksemburgu (10,3%), Belgiji (10,5%), Slovačkoj (12,5%), Španiji (10%), Holandiji (10%), Sloveniji (10,8%), Estoniji (22%), Letoniji (19%), Litvaniji (20,5%), itd. I u SAD je u istom periodu došlo do rasta opšteg nivoa cena za čak 8,6%, što je najveći rast cena zabeležen u Americi u poslednjih 40 godina! Kontrolisanje (obuzdavanje) inflacije je postalo jedno od osnovnih pitanja za političare, ekonomiste, ali i za širu javnost.
Etimološki, reč inflacija potiče od latinske reči „inflatio” što znači „naduvavanje” ili „nadimanje”. Imajući u vidu okolnosti i dešavanja tokom poslednjih godina, pojava inflacije ne bi trebalo nikoga da čudi. Milton Fridman, inače dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju za 1976. godinu, u svojoj je sada već čuvenoj izjavi rekao: „Inflacija je uvek i svuda monetarni fenomen”. Odnosno, smatrao je da je uzrok svih inflatornih epizoda visoka stopa rasta novčane mase (ponude novca, tj. količine novca u opticaju). Sledi da se, po pravilu, javlja kada prevelika količina novca „juri” malu količinu robe. Ako se pogledaju empirijski podaci, dokazi koji idu u prilog rečenoj tvrdnji su prilično jaki i nedvosmisleni. Kada god je u nekoj zemlji inflacija bila visoka u nekom dužem periodu, stopa rasta novčane mase u toj državi je takođe bila visoka.
Ako je poznato da previše novca dovodi do inflacije i da je ona štetna za privredu, zašto se rast cena tako često javlja? Zašto države vode tzv. inflatornu monetarnu politiku? Mogu se izdvojiti dva osnovna razloga. Prvi se odnosi na politiku jeftinog novca (niske kamatne stope) i pokušaj da se stimulišu potrošnja i ekonomska aktivnost u nameri da se smanji nezaposlenost. Drugi razlog je finansiranje javne potrošnje štampanjem novca (fenomen „monetizacije duga”).
Količina novca u opticaju se može meriti pomoću različiith monetarnih agregata. Uobičajeno se koristi monetarni agregat M1, koji predstavlja zbir količine gotovog novca u opticaju (keša) i tzv. depozita po viđenju (iznosi koje preduzeća i građani imaju na svojim bankarskim računima i mogu ih koristiti u svakom momentu).
U izveštajima Evropske centralne banke se može videti da je količina evra značajno povećavana prethodnih godina. U toku 2020. godine količina novca u opticaju (M1) rasla je po stopi od 16%, u uslovima kada je postojao pad vrednosti ostvarene proizvodnje (BDP-a). Potpuno neverovatno izgledaju podaci koji svedoče o tome da je količina novca u opticaju (M1) u SAD-u aprila 2022. godine čak za 4,3 puta veća (rast od 330%) u odnosu na april 2020. godine. Prema izveštajima Narodne banke Srbije, novčani agregat M1 se u 2020. godini povećao za čak 35% (uz pad BDP-a od 1%), a u toku 2021. za dodatnih 15% (rast BDP-a od 7,4%). Kome onda nije bilo jasno da je inflacija neizbežna?