IZLOŽBA POSVEĆENA VIKTORU ELEKU I ZRENjANINSKOJ ŠEĆERANI PRIVUKLA JE VELIKU PAŽNJU

Jevreji su dali nemerljiv doprinos razvoju grada

Navršilo se osamdeset godina od stradanja naših sugrađana, koji su tog 18. avgusta 1941. brodovima (šlepovima) rekom Begej zaplovili putem bez povratka. Nisu imali krivice, nije im se sudilo, jedini njihov greh je bio taj što su bili Jevreji. Tim povodom je, u malom salonu Narodnog muzeja, otvorena izložba „Elekova fabrika – 110 godina šećerane u Zrenjaninu”.
Prema rečima dr Ferenca Nemeta, istoričara kulture i jednog od autora izložbe, Viktor Elek, češki Jevrejin, bio je vrstan stručnjak za gajenje šećerne repe i njenu preradu. U Veliki Bečkerek je pristigao 1911, pre 110 godina, na poziv osnivača Fabrike šećera, kako bi svojim radom osnažio tim stručnjaka koji se već formirao oko novog postrojenja u izgradnji.

NAJVEĆA PRIVREDNA INVESTICIJA TOG DOBA
Marljivim i stručnim radom, dodaje Nemet, ubrzo je došao na čelo ovog industrijskog preduzeća, te je među Bečkerečanima postao sinonim za šećeranu, koju su ubrzo prozvali Elekovom fabrikom. Viktor Elek je bio prva žrtva i pogubljen je 24. aprila 1941. godine, kaže naš sagovornik. Četiri meseca kasnije desio se zločin koji se pamti i koji se ne sme zaboraviti, a to je deportacija banatskih Jevreja.
– Kompleks Fabrike šećera u Velikom Bečkereku izgrađen je 1911, prema ambicioznom projektu renomiranog češkog arhitekte Viktora Beneša, na perifernom potezu između reke Begej i železničke stanice Fabrike. Sledeći najaktuelnije urbanističke ideje onog vremena, Beneš je kreirao izuzetnu prostorno-funkcionalnu celinu, postavljajući veoma visoke programske, tehnološke, estetske, pa i ekološke standarde u oblasti projektovanja industrijskih preduzeća. Bečkerečka šećerana, u svakom pogledu koncipirana je u skladu sa ondašnjim evropskim trendovima, važila je za najmoderniju fabriku u regionu tokom nekoliko potonjih decenija – objašnjava dr Ferenc Nemet.
On je naglasio da je cilj izložbe da od zaborava otrgne priču o najvećoj privrednoj investiciji u Velikom Bečkereku pre Prvog svetskog rata, kao i sećanje na Viktora Eleka, koji je sebe ugradio u takvo preduzeće i bio zaslužan za njegov, ali i procvat grada.

VIKTOR ELEK – SIMBOL PRIVREDE
– Svojski smo se potrudili da sve to što je delimično palo u tihi zaborav vratimo tamo gde mu je i mesto, u kulturu sećanja. Izložba na neobičan način, kroz do sada malo poznate ili uglavnom nepoznate, autentične fotografije i dokumenta iz vremena izgradnje predstavlja istorijat Šećerane, koja je bila 25. u tadašnjoj Ugarskoj. Interesantan je podatak da su bečkerečki šećer, svojevremeno, dobrim delom izvozili u Englesku i istočnu Indiju, u džakovima od 100 kilograma – ističe naš sagovornik i dodaje da je početak rada šećerane, u Banatu, umnogome promenio strukturu poljoprivredne proizvodnje.
Siniša Onjin, v.d. direktora Muzeja, podseća na veliki značaj i ulogu koju je jevrejsko stanovništvo dalo industrijalizaciji, obrazovanju, kulturi, ali i sveopštem razvoju grada.
– Ova izložba nas podseća na Jevrejsku populaciju koja je postojala i koja nikada nije zaboravljena. Trećina jevrejskog stanovništva u Banatu bila je naseljena u Velikom Bečkereku, važnom administrativnom i industrijskom središtu. Pre početka Drugog svetskog rata na ovim prostorima je živelo 1.267 Jevreja, a jedan od njih bio je i Viktor Elek, koji je bio simbol i nosilac privrede našeg grada u tom periodu. Postavka koja je dostupna sugrađanima podseća na značaj ovih ljudi i njihov nemerljiv doprinos kulturnom i svakom drugom nasleđu, koje je jevrejska zajednica na ovom tlu ostavila iza sebe, a koja je duboko utkana u istoriju Zrenjanina – navodi Siniša Onjin.
Njegova ekselencija ambasador Izraela Jahel Vilan, koji je boravio u Zrenjaninu, pohvalio je ogranizaciju događaja i naglasio da je naš grad svetao primer čuvanja uspomene na sve žrtve Holokausta.
– Nikada do sada nisam imao prilike da vidim jednu ovakvu ceremoniju, a spuštanje venca u reku me je posebno dirnulo. „Kamen spoticanja” i izložbu treba da posete svi, naročito mladi. Na njima je da nastave da nas pamte – poručuje nj. e. ambasador Vilan.
Organizator događaja je Jevrejska opština Zrenjanin. Autori izložbe su dr Ferenc Nemet, Anica Draganić i Maria Silađi. Nadležni kustos je Biljana Dimkić Krčmar, istoričarka umetnosti u Narodnom muzeju.

  • ZRENJANIN PRVI DOBIO „KAMEN SPOTICANJA”
    Jedinstveni spomenik žrtvama Holokausta, čiji je autor nemački umetnik Ginter Deming, postavljen je na pet lokacija u Gradu: ispred kuća porodica Ivanji i Ekštajn (ulica Kralja Aleksandar I Karađorđevića), Đarfaš (Kej 2. oktobra), Viktora Eleka (Petra Drapšina) i Kinsler (na uglu Svetosavske i Pupinove).
    – Moja ideja je bila da se žrtvama nacionalsocijalizma, koje su u koncentracionim logorima bile degradirane do broja, vrati identitet. Postavljanje na pločnike ima za cilj, da se prolaznici, saginjanjem i čitanjem imena i teksta na kamenu, simbolično poklone žrtvama nacističkog terora – kaže Ginter Deming.
    Kameni spoticanja izrađuju se isključivo ručno, jer po zamisli Deminga, mašinska industrijska izrada podseća na sistematsko ubijanje ljudi u koncentracionim logorima.

Miroslava Malbaški
FOTO: Narodni muzej i arhiva lista „zrenjanin”