IZLOŽBA U MUZEJU POSVEĆENA TURIZMU: NEKADA OMILJENA KUPALIŠTA U GRADU I OKOLINI

Od Štajgervalda, preko Brankovana do Peskare

Ala smo se naodmarali…Omiljena mesta na kojima su se Vojvođani odmarali krajem 19. i tokom 20. veka – naziv je izložbe koja gostuje u Salonu Narodnog muzeja Zrenjanin. Postavka je stigla iz Muzeja Vojvodine i upotpunjena je zanimljivostima vezanim za ovu temu iz našeg grada – svedočanstvima da su se i naši sugrađani, ne tako davno, odmarali u mestima Dalmacije i na planinama Slovenije.
Sve do polovine avgusta, imaćemo priliku i mi da „putujemo” – do kupališta na rekama Vojvodine, na plažama Jadrana, na skijalištima Triglava, pa i da se „okupamo” na nekadašnjem popularnom kupalištu, zrenjaninskom Brankovanu, na Begeju, ali i da saznamo više detalja o našoj Banji Rusanda.
– Nakon višegodišnjeg istraživanja na području Vojvodine, prikupljen je veliki broj eksponata koji govore o razvoju turizma u periodu od druge polovine 19. veka, pa do osamdesetih godina prošlog veka – rekla je Milkica Popović, muzejska savetnica i koautorka izložbe prilikom njenog otvaranja. – Dragocenu pomoć predstavljali su i privatni kolekcionari i brojni sugrađni koji su nesebično podelili sa nama svoje uspomene.

IZLETI U PRIRODU
Kako je objasnila Milkica Popović, na izložbi možemo da pratimo kako se javila i razvijala svest o potrebi čoveka da putuje i upoznaje nove krajeve.
– Tako se u drugoj polovini 19. veka najčešće išlo na izlete u prirodu, kao i na obale reka i jezera koja su bila veoma popularna kupališta – podseća autorka. Prestižno je bilo jednom godišnje promeniti klimu, otići u neku svetsku, srednjoevropsku ili obližnju banju, ali i na planinski svež vazduh.
Promena zdravstvenih shvatanja o moru kao lečilištu uticala je na sve brojnije odlaske na letovanja, naročito između dva svetska rata. Odmor na Jadranu, omiljenoj letnjoj destinaciji, kao i odmor na jezerima i obližnjim rekama, banjama i planinskim regijama bili su ostvarenje sna većine radnih ljudi.

KUPALIŠTA U NAŠEM GRADU
Naš grad, nekadašnje sedište Torontalske županije i centar Banata – Veliki Bečkerek, Petrovgrad, Zrenjanin, imao je kupalište još u drugoj polovini 19. veka, a 1854. godine je Leopold Rozenfeld otvorio školu plivanja. Ovo kupalište je reklamirao u listu „GrossBecskerer Wochenblatt”. Jedno od najpoznatijih mesta za letnju razonodu Velikobečkerečana, koje je radilo u poslednjoj trećini 19. veka, bilo je kupalište Štajgervald, nazvano po njegovom vlasniku Korneulu Štajgervaldu. Kasnije je menjalo vlasnike, a u narodu je poznato kao Fišerovo kupalište, koje je radilo između dva svetska rata. Bilo je atraktivno i veoma posećeno, imalo je drveni mol sa kabinama, koji se prostirao paralelno sa obalom. Iz tog perioda je i popularno kupalište Brankovan koje je bilo u upotrebi i nakon 1945. godine.
Najpopularnije kupalište Zrenjaninaca posle Drugog svetskog rata bilo je „Kod Motela”, izvan grada.
Zamisao je bila da kupalište bude izgrađeno na jednom od jezera u centru grada. Peskara je pobedila…

OAZA U MALOJ AMERICI
Šezdestih godina prošlog veka bilo je popularno i kupalište na obali Begeja u Maloj Americi. Tu je bila velika talpa i Veslački klub „Begej”, sa čamcima za treninge i takmičenja. Tu su, ondašnji đaci, trenirali veslanje i kupali se, učeći od starijih kako se skače „bomba” (bez zatvorenog nosa), kako se roni skroz do mulja i kako se gleda u vodi… U blizini je bio i čamac povezan na sajlu, kojim je upravljao čamdžija i prevozio građane sa jedne obale do druge…Neposredno uz kupališe su bili tereni za rukomet gde su trenirali rukometaši i rukometašice „Proletera” i „Vulkana”, koji su tada bili u Prvoj saveznoj ligi.

  • OTVARANJE
    Izložbu „Ala smo se naodmarali” je otvorila direktorka zrenjaninskog Muzeja Jelena Gvozdenac Martinov, a posetiocima je o postavci govorio i direktor Muzeja Vojvodine Drago Njegovan. Nadležna kustoskinja u Muzeju je Vladislava Ignjatov, istoričarka.

 

  • BRANKOVAN
    Nekadašnje Kupalište Brankovan, na obali Begeja, iza današnje Policijske uprave, izgradio je 1931. godine Velikobečkerečanin Đoka Brankovan. Dugo je bilo omiljeno kupalište sugrađana. Izgradnja je počela 1923. godine, kada je Brankovan kupio kuću u tadašnjoj Krunskoj, a današnjoj ulici Dr Zorana Kamenkovića. Zatim je kupovao deo, po deo zemljišta, sve do obale Begeja. Bilo je šikara zarasla u trsku i drugo vodeno rastinje i niko nije očekivao da će ostvariti zamisao. Ali, uspeo je da završi ne samo kupališta, već i centar za sportove na vodi, kao i terene za fudbal, odbojku, košarku… Kestenovima i jablanovim je ukrasio ovaj deo Begeja, a unutrašnjost velikim ružičnjakom…

 

  • PIJAVICA
    List „Hirado”, koji je u našem gradu izlazio tridesetih godina, beleži da je jedna kupališna sezona propala zbog – pijavica. Neko je, nespretno, potpuno potopio burad sa pijavicama koja su se već nalazila u reci i one su se razmilele po vodi. Uznemireni plivači su brzo odustali od kupanja…

 

  • KRITIKA NOVINARA
    U našem gradu je od 1892. do 1944. godine izlazio dnevni list „Torontal”. U jednom od njih je novinar kritikovao kupače koji su odlazili na divlje plaže, a ne na uređeno Fišerovo kupalište. Posebno je kritikovao „nemoralne” kupače koji nose oskudne kupaće kostime i presvlače se u obližnjem žbunju…

Branka Jajić