Klima uređaji pod zaštitom

Piše: Milena Bečejac

Tetka moje poznanice živi u inostranstvu. Dugo godina nije dolazila u domovinu. A vreme leti, pa je poželela da makar još jednom dođe u rodni kraj, da vidi da li se i koliko promenio. I sve je bilo lepo, dirljivo, dok nije postavila pitanje: A kakve su to kutije na zgradama?
To pitanje ostaje da visi u vazduhu, posebno leti, kada su napolju temperature na ivici izdržljivosti za ljudski organizam. Klima je jedini spas. Samo, kada prolazite pored zgrada, iz onih creva koja su napolju – kaplje li, kaplje. Ali, bože moj, navikli smo na to. Curenje kondenzata je teško rešiv problem. Ako ne želite da se rashladite od žege tako što će vas kapljice iz nečije klime pokvasiti, držite se dalje od zgrada.
Postavlja se i pitanje šta sa klima uređajima nakačenim na objektima koji su pod zaštitom države. Kutija ne samo što narušava njihov izgled, već može i da ošteti zdanje. Erkondišn je postao deo kućnog komfora bez koga se gotovo i ne može zamisliti stambeni ili radni prostor. Svojevremeno, redakcija našeg lista bila je u glavnoj ulici, u objektu koji je pod zaštitom, i morali smo da poštujemo pravila prilikom ugradnje klima uređaja. Znam da je crevo bilo unutar prostorija, a kondenzat se prikupljao u plastične boce koje smo praznili, pa smo stalno gledali u njih da se „ne preliju”.
Novo vreme donosi promene. E, sad, što načičkane kutije od klime „krase” Županijsku palatu (Gradsku kuću) ili Palatu pravde (Sud), drugo je pitanje. Šta i kako to rešiti, jer ni zaposleni, ni stranke, ne bi na plus 35 stepeni mogli da rade ili da obave nameravani posao, i to je razumljivo.
Ostaje, međutim, pitanje kako zaštititi stara zdanja… Kako sačuvati istoriju grada čije su građevine deo, kada i ovako i onako one propadaju…