Koliko Beograd dominira u privredi Srbije

Piše: dr Dejan Molnar, docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Relativni značaj glavnog grada u nacionalnoj ekonomiji veći je u manjim državama članicama Evropske unije (Kipar, Luksemburg i Malta). U Nikoziji, Luksemburgu i Valeti koncentriše se maltene celokupno stanovništvo pomenutih država, a isto važi za zaposlenost i ekonomsku aktivnost (BDP). Riga i Taljin, prestonice Letonije i Estonije, takođe imaju visoke udele u BDP-u svojih država (60% i 67,5%), a prate ih Dablin u Irskoj (učešće u BDP-u od 49%), Atina u Grčkoj (49,7%), Kopenhagen u Danskoj (40,8%), Budimpešta u Mađarskoj (48,2%), Sofija u Bugarskoj (42,8%) Zagreb u Hrvatskoj (39%), LJubljana u Sloveniji (37,5%) Beč u Austriji (34,9%) …
U većim i razvijenijim državama EU, glavni gradovi manje „dominiraju”. Na primer, u Nemačkoj, državi sa najvećim brojem stanovnika u EU, metropolitensko područje Berlina ima najmanji udeo u nacionalnom stanovništvu, zaposlenosti i BDP-u (svi udeli se kreću unutar intervala od 5-6%). Nemačku i Italiju, ali i Poljsku i Rumuniju, više karakterišu policentrični modeli razvoja, sa još nekoliko velikih i ekonomski razvijenih gradova.
Kada je u pitanju dostignuti nivo razvijenosti glavnih gradova u odnosu na nacionalni prosek (mereno BDP-om po stanovniku), situacija se po zemljama EU razlikuje. Naime, životni standard onih koji žive u Bratislavi je 2,4 puta veći od nacionalnog proseka Slovačke, a slična situacija je zabeležena i u glavnim gradovima Bugarske, Poljske i Rumunije, gde je BDP po stanovniku onih koji žive u metropolitenskim područjima Sofije, Varšave i Bukurešta bio, u proseku, od 1,9 do 2,3 puta veći od nacionalnog proseka (2012. i 2013.). Stanovnici glavnih gradova su imali viši standard (meren BDP-om po stanovniku) za oko 60% (Budimpešta) u Mađarskoj, za oko 50% (Zagreb) u Hrvatskoj i u Češkoj (Prag), za oko 40% (LJubljana) u Sloveniji, za oko 35% u Velikoj Britaniji (London), Španiji (Madrid) i Portugaliji (Lisabon).
Kada je u pitanju Srbija podaci ukazuju na dominantnu poziciju Beograda, prema broju stanovnika, koja je još izraženija u 2016. (udeo 23,8%) nego što je to bio slučaj u 2002. godini (udeo 21%). Dalje, u 2016. godini udeo Beograda u ukupnom BDP-u Srbije iznosio je 39,8%, u ukupnoj zaposlenosti 33,33%, a u ukupnim investicijama u osnovna sredstva 38,8%. Isto tako, nivo životnog standarda (meren BDP-om po stanovniku) je u 2016. godini bio za 66,8% veći u Beogradu u odnosu na nacionalni prosek.
Imajući u vidu da je aritmetička sredina udela glavnih gradova u EU (bez Kipra, Luksemburga i Malte) u ukupnom stanovništvu 24,4 %, u zaposlenosti 26,6% i u BDP-u 34,7%, može se konstatovati da u Srbiji postoji relativno značajna koncentracija i izraženo dominantan položaj prestonice. Uz to, u Srbiji je prisutan izrazito monocentrični obrazac razvoja, pošto su svi ostali gradovi u zemlji daleko manji od glavnog grada.