Nema, pa nema…

Piše: Milena Bečejac

Prvi reciklomat u Srbiji dobio je prošle godine Kragujevac. Ova pametna mašina prikuplja i sortira plastične flaše, limenke i staklenu ambalažu Jedna flaša – sedam dinara, ali se upisuje na karticu za gradski javni prevoz, a ostvaruju se i bodovi za telekomunikacione usluge.
Budući da naš grad od 2004. godine nema zdravu vodu za piće, a kako sada stoje stvari neće je uskoro ni imati, sve se svodi na kupovinu flaširane vode. E, tu bi valjalo imati ovako pametnu mašinu, ali, opet, da bi od nje bilo neke koristi, trebalo bi imati i dobro uređen gradski saobraćaj. A mi ga nemamo, nemamo ni reciklomat, nemamo ni zdravu vodu… Nema, pa nema…
Bilo da je voda žuta, sa mirisom ili bela, hlorisana, Zrenjaninci svakako kupuju flaširanu vodu, onu u balonima od pet ili šest litara ili vodu u balonima sa apratom na točenje koja im se dostavlja na kućnu adresu… Koristimo je samo za piće, jer ne znam ko može da je koristi za kuvanje, recimo nedeljne supe. Ako je preporuka lekara da prosečno popijete bar litar i po vode, a u porodici vas je četvoro, eto lepe godišnje sume para od 100.000 dinara, možda manje, možda više, ali to je to… Računice su pravili mnogi, čak se pominje da smo od 2004. godine, kada je voda iz česme zbog prisustva arsena iznad dozvoljenih granica zabranjena za upotrebu (uz kalkulaciju na 40.000 domaćinstava u gradu), do sada smo potrošili, svi zajedno 182,4 miliona evra.
Prema popisu stanovništa iz 2011. godine , prema zrenjanin.rs, u gradu je bilo 76.511 stanovnika (na teritoriji grada 123.362) i 28.085 domaćinstava (na celoj terioriji 44.470). Sve to ne menja računicu o tome za koliko smo siromašniji jer vodu i kupujemo i plaćamo račune za onu koja nam se isporučuje, česmovaču. Najgore je to što se ne vidi „svetlost na kraju tunela”…
U međuvremenu, i neke vrste flaširane vode su poskupele. Flaše završavaju u kontejnerima odakle ih skupljači sekundarnih sirovina nose na otkup. Cene su, po kilogramu, različite. A jedna dvolitarka „meri” tek 50 grama.