Novembarske kiše

Piše: MILENA BEČEJAC

Prolazim ulicom i vidim na jednom izlogu zalepljen oglas: udruženje to i to organizuje za svoje članove doček Nove godine. Šta, molim? Koja nova godina? Ona koju smo tu skoro dočekali…
Zapravo, prolazi vreme. I mi u vremenu. I jeste druga polovina novembra, i jesu novembarske kiše. I jeste, tek što nije, kraj ove, i početak nove, 2017. godine.
Gde smo bili, šta smo radili? Nekako pred kraj godine svi svode bilanse, šta je urađeno, možda i šta nije, po čemu ćemo pamtiti ovu 2016… Koliko je nezaposlenih našlo uhlebljenje, dokle se stiglo sa izgradnjom postrojenja za pijaću vodu, koliko novih investicija, koliko dobrih predstava, izložbi, nagrada…
Zrenjanin će pregurati i ovu godinu, kao i sve druge. Biće još stariji. Zub vremena čini svoje, naša nebriga takođe. Nestaje polako stari Zrenjanin, koji ima svoj šarm, svoj prepoznatljivi gradski lik. Hoćemo li uspeti da bar nešto od toga da sačuvamo za nove generacije. Džaba doček na trgu, pesme i svirke, džaba šminkanja starih fasada, kada grad polako nestaje. Znam toliko ljudi koji nisu Zrenjaninci i koji kažu – kako vam je lep grad. Dobro je da ne idu baš mnogo dalje od starog jezgra i glavne ulice, mada i tu ima toliko i srušenih i oronulih zgrada. Ne znam, možda su zaista ovi suvi novembarski dani doprineli da grad deluje sivo. A mogao bi, morao bi da bude mnogo lepši. Sledeća godina biće u znaku dva veka od početka gradnje najlepše i najznačajnije zgrade u Zrenjaninu u varoškom kvartu – nekadašnje Županijske palate, a današnje Gradske kuće. Kao period gradnje, prema različitim izvorima, prihvata se razdoblje od 1817-1820. godine, kada je u Bečkerek vraćena sačuvana županijska arhiva, prethodno izmeštena iz grada posle katastrofalnog požara 1807. godine. Navodi se da je građena 1820, rekonstruisana 1887. godine, fasada rekonstruisana 2003. Možda će taj jubilej biti prilika da se sačuvaju vredne zgrade, ne samo u starom jezgru.
Što se samog novogodišnjeg slavlja tiče, dajem sve dočeke od Zrenjanina do Havaja, za samo jedan lenji, topli letnji dan na Peskari ili u hladu Županijskog parka. Jer, stare, prelepe lipe na prostoru glavnog trga ne mirišu više, a njihove krošnje ne prave hladovinu.