O Danima piva, udžbenicima i …

Piše: Milena Bečejac

I tako. Sve bežeći od početka, stigosmo do „Dana piva”. Sledeće nedelje počinju, pa ko trezan, ko bolje biti od piva (iz raznih pivara, ne i zrenjaninske) pijan, nego star, ko došao, dobro je, ko ne došao – isto mu se hvata jer će se u sopstvenom domu naslušati muzike, što sa oba trga, što iz luna parka. I tako, naša pivara nestala, manifestacija ostala…
Pripreme su u toku, jasno. Mada, nisam videla da su popravljene stepenice koje iz glavnog sokaka vode na pešački most, pa dalje na Žitni trg, gde će biti jedan deo programa. Pisala je o tome Ljilja u svojoj kolumni, ja se se spoticala o odvaljene ploče, ali…
Ali, leto je, i to ono na izmaku, pa ćemo posle pivske fešte da se posvetimo malo i nekim drugim temama. Valjda ćemo se opet setiti da i dalje nemamo zdravu vodu za piće, i još mnogo nerešenih komunalnih problema.
Za početak nastavne godine spremaju se škole, đaci i njihovi roditelji. U nekim novinama sam pročitala da će prvi školski dan roditelje đaka prvaka koštati blizu 200 evra. Nisam sigurna, možda i više, jer samo komplet udžbenika košta oko 6.000 dinara. Sveske, blokovi, bojice i sve ostalo, takođe, košta. Košta i to što roditelji žele da dete lepo obuku, nove patikice, pa odeća – ha, koliko to sve staje. Grad Zrenjanin će i ove godine obezbediti rančeve sa priborom za nalmlađe đake, što je velika pomoć roditeljima.
Stariji učenici, uglavnom, kupuju polovne udžbenike. Bila je u petak velika berza udžbenika na Dečjem odeljenju Gradske narodne biblioteke. U Zrenjaninskoj gimnaziji su takođe organizovali razmenu udžbenika. Polovnih knjiga gotovo za sve razrede ima i na buvljaku, a i deca sama se snalaze, pa po simboličnoj ceni prodaju udžbenik koji im više nije potreban. Ima i onih koji po drveću kače obaveštenja da otkupljuju stare udžbenike.
Na zidu jedne zgrade pojavio se neobičan oglas. Elem, čovek koji se potpisao i ostavio broj telefona, „priznao” nam je da mu se stari televizor pokvario i da nema para da kupi novi. I, čujem, Čovek je dobio televizor. Bravo za darodavca.
Nije bravo za onoga ko je kod pošte u Šumici ostavio na milost i nemilost mačiće koji još nisu ni progledali. Preplašeni, cijukali su, teturali se po travi… Ne znam šta je bilo sa njima. Hoću da verujem da ih je, ipak, neko spasao.
Tako to ide – leto, „Dani piva”, pa početak nove školske godine, jesen. I zima je…