Obazrivo sa novim zaduženjima

Piše: dr Dejan Molnar, vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu

Ljudi po pravilu ekonomske kategorije doživljavaju kao nešto apstraktno i „udaljeno”, pa se i ne trude da na odgovarajući način sagledavaju moguće posledice njihovih promena. Na primer, od početka godine sve više se govori o nužnosti povećanja kamatne stope u borbi protiv inflacije. Logika je sledeća: veće kamatne stope (poskupljenje novca) će smanjiti nivo agregatne tražnje, jer će se teže dolaziti do kredita i manje će se trošiti, a preduzeća će redukovati svoje investicione aktivnosti. Pad tražnje bi trebalo da dovede do ublažavanja pritiska na dalji rast cena.
Međutim, u ekonomiji svaka mera ima višestruke efekte. Ovaj nužan zaokret u vođenju monetarne politike (povećanje kamatnih stopa) će možda obuzdati inflaciju, ali će izazvati niz posledica na nivo životnog standarda građana. Najpre će se, „preko noći”, povećati mesečne rate (anuiteti) dužnika koji imaju zajmove sa varijabilnom kamatnom stopom. Oni su najčešće vezani za EURIBOR, koji predstavlja dnevnu referentnu kamatnu stopu po kojoj banke jedna drugoj nude novac na međubankarskom tržištu. Kamatna stopa na dugoročne stambene kredite indeksirane u evrima se formira tako što se na EURIBOR (osnova) dodaje tzv. kamatna marža/margina. Radi se o varijabilnoj (promenjivoj) kamatnoj stopi koja se usklađuje na svakih tri ili šest meseci sa promenama tromesečnog ili šestomesečnog EURIBOR-a.
Od 1999. godine, pa do danas visina tromesečnog EURIBOR-a se menjala. Maksimalnu vrednost dostigla je oktobra 2008. (5,43%), minimalna je zabeležena sredinom decembra 2021. godine (- 0,602%), dok početkom oktobra 2022. godine iznosi 1,18%, sa tendencijom daljeg rasta.
Uzmimo za primer porodicu koja je počela da otplaćuje stambeni kredit od 60.000 evra sa rokom otplate od 20 godina krajem prošle godine. Kamatna stopa za taj zajam je u trenutku ugovaranja bila na nivou od oko 2,5%. Formirana je tako što se na tzv. fiksnu marginu (koja iznosi oko 3%) dodala vrednost EURIBOR-a (koja je tada bila negativna i na nivou od – 0,461%). Mesečna rata (anuitet) je pre godinu dana iznosila oko 320 evra. Danas je ona povećana na 370 evra, a ukoliko bi se dogodilo da EURIBOR dostigne nivo od npr. 4% (koliko je iznosio krajem oktobra 2008.), to bi značilo da bi rata iznosila čak 465 evra. Za ovakav zajam svako povećanje kamatne stope (EURIBOR-a) za jedan procentni poen će prouzrokovati rast rate za oko 30 evra.
Dodatni rizik kod stambenih kredita je to što su indeksirani u evrima. Mesečne rate korisnika iskazane su u evrima, a ne u dinarima. Ukoliko bi došlo do promene deviznog kursa (slabljenja dinara u odnosu na evro), mesečne obaveze u dinarima prema banci bi se automatski povećale, čak i kada bi u evrima ostale iste.
Pošto nas, po svemu sudeći, očekuje recesija (pad privredne aktivnosti) treba biti izuzetno obazriv sa novim zaduživanjima. Preporuka je da građani, ukoliko moraju, koriste zajmove sa fiksnom kamatnom stopom i u valuti u kojoj primaju platu, a to za većinu znači uzimanje isključivo dinarskih kredita.