PAORI OVIH DANA IMAJU PUNE RUKE POSLA NA NЈIVAMA

Krenula setva, brine pad cena na berzi

Poljoprivredna stručna služba (PSS) očekuje da će u Srednjem Banatu ovog proleća biti zasejano više od 1.500 hektara šećerne repe. Prošle nedelje setvu je obavio i Marko Renovica, diplomirani agrarni inženjer iz Lazareva, koji ističe da su uslovi bili idealni.
– Zemljište smo blagovremeno pripremili i sve je teklo bez problema. Moja porodica je u ovom poslu 40 godina, a ove sezone zasejaćemo oko 300 hektara. Za uzgoj šećerne repe potrebna su velika ulaganja i samo zahvaljujući značajnoj potpori fabrika šećera može se zasnovati proizvodnja. Naime, šećerane pružaju značajnu podršku – od semena, zaštite, pa do krajnje isporuke „slatkog korena” – navodi za naš list Marko Renovica.

Slično govori i Raša Sorin iz Torka, sela koje je bilo poznato po šećernoj repi. Sorin je zasejao oko 60 hektara ovom kulturom.
– U pitanju je izuzetno zahtevna proizvodnja koja u sezoni može da ima i desetak tretmana da bi se usev zaštitio. Šećerane su značajna podrška, što sigurno utiče na to da sve veći broj poljoprivrednika vrati repu na svoje njive – kaže paor iz Torka. Hvali Zemljoradničku zadrugu „Juko” iz ovog mesta za uspešnu saradnju sa svojim zadrugarima.
Država ove godine nudi subvencije za proizvodnju šećera u iznosu od 35.000 dinara po hektaru za prinos od najmanje 50 tona.
A nešto hladniji dani s početka ove nedelje ne idu na ruku paorima. Zbog toga Zorica Rajačić, stručna saradnica za ratarstvo iz PSS-a, preporučuje da se sa setvom ne žuri i da se sačeka da zemlja dostigne temperaturu od desetak stepeni.
– Planirano je da kukuruz zauzme oko 80 hiljada hektara, za suncokretom je veće interesovanje i očekuje se setva na oko 45 hiljada ha. Zbog promene mikroklimatskih uslova smanjuju se površine pod sojom te na ovom području predviđamo setvu od 6.700 ha. Što se tiče ozimih useva, pšenica je zasejana na 54.000, ječam na 3.700 i uljana repica na 3.200 hektara. Ozime sorte su u dobrom stanju i u ovom trenutku im je potrebna druga prihrana (pšenici) i zaštita – ističe Zorica Rajačić. Dodaje da je pšenica na svim površinama dobro izbokorila i da se već nalazi u fazi vlatanja.

Dr Miroslav Malešević iz Novog Sada, jedan od naših vodećih stručnjaka u proizvodnji ove kulture, uz zaštitu predlaže i drugu prihranu, i to isključivo azotnim veštačkim đubrivima „kan” ili „an”.
Ono što proizvođače ovih dana najviše brine jeste berzanski pad vrednosti žitarica, posebno pšenice koja se trenutno nudi po ceni od 23 ili 24 dinara za kilogram.
– To je za nas poljoprivrednike pogubno. Za ovogodišnju proizvodnju jesenas smo se zadužili zbog skupih inputa (seme, gorivo, zaštita…), a sada je cena našeg proizvoda tako niska. Nema tu „matematike”. Ne znamo ni šta će se dalje događati sa ovom proizvodnjom jer je u silosima od prošle godine ostalo oko milion tona hlebnog zrna. Ovih dana nas „guši” uvoz pšenice problematičnog kvaliteta iz Ukrajine po niskim cenama – priča nam paor iz Botoša Borislav Čizmaš.
Država je preko Robnih rezervi uputila zahtev poljoprivrednicima za otkup od 50.000 tona pšenice (cena 23 dinara). Ta kvota još uvek nije popunjena upravo zbog izuzetno niske otkupne cene. Ona je, podsetimo, neposredno posle žetve na tržištu naše zemlje iznosila 45 dinara za kilogram.

N. Božović

  • PO HEKTARU 2.5OO EVRA
    Da je proizvodnja šećerne repe zahtevna i skupa, potvrđuje podatak da je u ovogodišnji uzgoj jednog hektara (ha) potrebno uložiti oko 2.500 evra. Isplativost stiže tek ukoliko se ostvari prinos od preko 50 tona po ha. Prednosti ove kulture jesu siguran plasman i cena. Šećerane su već ugovorile od 52 do 60 evra za tonu „slatkog korena”. Sve zasejane površine su uglavnom pod ugovorom. Šećerane su svojim kooperantima isplaćivale i po 500 evra avansno za svaki zasejan hektar. Čak su i prošlogodišnji prinosi umanjeni sušom (30–40 tona po ha) doneli zaradu. To je razlog većeg interesovanja za „slatki koren” i njegovog povratka na banatske oranice.