Plemenita tečnost

Piše: Milena Bečejac

Jedan od najvažnijih, a možda i najvećih problema grada bio je, sve do pre nekoliko godina, problem vode za piće koja ne bi bila štetna po ljudsko zdravlje. Do kraja 19. veka jedan deo stanovništva snabdevao se vodom za piće iz gradskih ili sopstvenih bunara koji su bili u pojedinim ulicama ili dvorištima. Voda iz ovih bunara vukla se vedrom… U nekim bunarima je voda bila gorka i neupotrebiva za stoku, a u nekim prvih godina dobra, a kasnije zaražena. Zbog toga se jedan deo stanovnika koristio vodom sa Begeja (Monografija „Petrovgrad”, 1938).
Tako je to bilo u Bečkereku. Na Begej po vodu ili je kupuj od vodonoša. Ali, u to vreme, da bi se suzbile bolesti koje su „dolazile” od nezdrave vode, gradska uprava je odlučila da se izbuše gradski bunari, 1885-1895. godine, na različitim lokacijama.
U monografiji iz 1966. godine, napominje se da se za kišnih dana voda slivala u Begej i nanosila mulj i prljavštinu. Bogatija domaćinstva su nabavljala „naprave” za filtriranje begejske vode!
Opširnije u štampanom izdanju